O našoj župi
Oko 1700. godine spominje se da je jedan dio naselja Borajna, Cerov Dolac i Pogana Vlaka pripadala župnoj crkvi u Ružićima, dok su ostala naselja Višnjica, Ledinac i Medovići pripadala Župi Rasno s područja Širokog Brijega. Župa sv. Terezije Male prvi puta je utemeljena 1873. godine. Fra Ilija Leko je htio osnovati župu Svetog Križa pa je sagradio kapelicu na svojem imanju. Ta kapelica je kasnije postala obiteljska kuća. Tada je župa brojala 137 obitelji. Jedna priča kaže da je crkva trebala biti izgrađena na uzvisini koja se zove „Ercegov tor“, a koja se nalazi između Ledinca i Podledinca, jer je to bila otprilike sredina teritorije Donjih Mamića. Budući da se problem u svezi sa sjedištem župe nije mogao riješiti, od 1878. godine, Podledinac, Ledinac, Medovići i Višnjica se ponovno nalazi u sastavu župe Rasno, dok dio Borajne, Pogana Vlaka i Cerov Dolac ostaju dio Župe sv. Ivana Krstitelja u Ružićima.
Definitivno je utemeljena kao župa 3. listopada 1930. na osnovi odluke biskupa fra Alojzija Mišića odvajanjem pojedinih sela od Rasna, Gruda i Ružića. Tada su župi na Ledincu pripadali svi zaseoci iz Donjih Mamića. Kasnije se osnivaju nove župe najprije, župa sv. Antuna Padovanskog u Cerovu Docu 1971., kojoj pripadaju dio Borajne, Cerov Dolac, dio Ružića i dio Pogane Vlake. I ovdje je bio prisutan određeni bunt stanovnika koji nije htio pripasti novim župama jer su bile dijecezanske, dok je stare župe Ružići i Rasno bile fratarske.
Crkva i župa na Ledincu, u Širokorobriješkom dekanatu, jedina je u Hercegovini podignuta u čast sv. Maloj Tereziji. Bila je to želja njezina prvog župnika don Ante Čule (1930. – 1970.), a onda i uz pristanak mostarskoga biskupa Alojzija Mišića.
Župnik je počeo graditi veliku crkvu s namjerom da tu bude svetište svete Male Terezije (sv. Terezija iz Lisieuxa, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica) za čitav ovaj kraj. Prvi župnik don Ante Čule vodio je župu od utemeljenja 1930. godine pa sve do svoje smrti 1972. godine.
Don Ante je rođen 23. 2. 1903. u Čulama, od oca Jure (Juriše) i majke Jake r. Šarac. Gimnaziju je pohađao u travničkom sjemeništu od 1917.-1926., bogosloviju u Sarajevu od 1926.-1930. Zaređen je za svećenika u Mostaru, 30. 3. 1929. Imenovan je 3. 10. 1930. župnikom novoformirane župe na Ledincu gdje je ostao župnikom sve do 1970., punih 40 godina. Na Ledincu je započeo 1932. graditi župnu crkvu koju je dao posvetiti sv. Maloj Tereziji. Umirovljen je 1970. ali je i dalje ostao na Ledincu skupa s novoimenovanim ledinačkim župnikom don Petrom Vuletićem Šjorom. Umro je 28. 1. 1972. na Ledincu. Na ledinačkom groblju pored crkve je i pokopan. Na njegovu nadgorbnom spomeniku nalazi se skladni epitaf: „I mrtav pastir u sjeni hrama na vječnoj straži stoji s nama.“
Sjećamo se svih bivših župnika: pok. don Ante Čule (1930.-1970.), pok. don Petra Vuletića – Šjora (1970.-1976.), pok. don Ace Aleksandra Borasa (1976.-1978.), don Krešimira Pandžića (1978.-1993.), don Drage Bevande (1993.-1998.), pok. don Zdravka Ivankovića (1998.-2007.), don Joze Ančića (2007.-2019.), pok. don Ivana Kordića (2019. -2024.)
Sadašnji župnik je don Ivan Marčić, nastavio je voditi župu nakon smrti prethodnika don Ivana Kordića. Don Ivan Marčić rođen je 13. siječnja 1987. godine u Zenici. Osnovnu školu završio je u Stocu, klasičnu gimnaziju i filozofsko-teološki studij u Splitu. Paralalno s gimnazijom i studijem pohađao je nastavu iz glasovira i glazbene teorije. Zaređen je za svećenika Trebinjsko- mrkansko svećenika 29. srpnja 2011. godine u Mostaru. Kao svećenik obavljao je pastoralne službe: župni vikar u župi Gradina (2010. – 2012.), župni vikar u Sv. Ivana – Mostar (2012. – 2017.), župni vikaru Sv. Mateja – Mostar (2017. – 2019.). 2019. godine poslat je u Zagreb na Diplomski studij crkvene glazbe gdje je ove godine uspješno završio studij i stekao titulu magistra crkvene glazbe (univ. mag. mus. eccl.).