SVEĆENIČKA I REDOVNIČKA ZVANJA IZ ŽUPE
FRA ILIJA (JAKOV) LEKO stariji (1822. – 1851.)
Rođen na Ledincu, tada župa Blato – Čerigaj 1822. godine krsnim imenom Jakov. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije. Započeo studij u Mađarskoj, no zbog bolesti se rano vratio sa studija. Završio je škole kako se moglo. Djelovao je kao župnik na Čerigaju, Širokom Brijegu od 1846. do 1851. Obolio je od tuberkuloze. U traženju ozdravljenja premješten je u Seonicu. Na putu prema Širokom Brijegu preminuo je u Posušju u 29. godini života 9. listopada 1851. godine. Pokopan je groblju Martića Križ u Posušju.
FRA ILIJA (JOZO) LEKO (1837. – 1914.)
Rođen na Ledincu, tada župa Blato – Čerigaj, 10. ožujka 1837. godine krsnim imenom Jozo. Rođak je starijeg fra Ilije Leke, koji je umro 1851. godine. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije. Kod svog rođaka, župnika u Seonici, bio je je na posluzi i školovanju. Odlazi na Široki Brijeg na doškolovavanje, a zatim 1853. u novincijat. Obučen u franjevačko odijelo 13. lipnja 1853. godine. 1855. godine, odlazi na studije u Veneciju, a za svećenika je zaređen 9. listopada 1859. Nakon pet godina studija u samostanu San Francesco della Vigna u Veneciji odlazi u Rim, gdje studira od 1860. do 1862. Nakon toga, na nagovor biskupa fra Anđela Kraljevića ide sakupljati novac za narod i Crkvu u Hercegovini po Njemačkoj i Francuskoj. Kratko vrijeme je kapelan u Ružićima, a zatim ga biskup Kraljević imenuje osobnim tajnikom.Ponovno odlazi u prikupljanje novca 1866. s kolegom fra Filipom Čovićem najprije u Mađarsku, a zatim u Njemačku, Belgiju i Nizozemsku. Ostali su sve do svibnja 1868. godine. U pratnji biskupa Kraljevića bio je na prvom Vatikanskom saboru od studenog 1869. godine do travnja 1870 godine. 1871. godine imenovan je gvardijanom i župnikom na Širokom Brijegu. 1872. godine polazi u Ledinac, gdje nastoji osnovati novu župu. Tu ostaje dvije godine do 1874. ne uspjevajući osnovati novu župu na Ledincu, koja je svoje središte dobila u Rasnu. Bio je kapelan u Seonici od 1874. do 1875., kapelan na Širokome Brijegu od 1875. do 1883., potom župnik na Kočerinu od 1883. do 1896. gdje je sagradio novu župnu kuću. Iz Kočerina odlazi na Široki Brijeg gdje ostaje sve do smrti 1914. godine. Bolovao je 18 godina prikovan uz postelju zbog oduzetosti i sušenja nogu. Strpljivo je podnosio bolest. Preminuo je na Širokom Brijegu 23. prosinca 1914. godine u 77. god. života, 61. god. redovništva i 56. god. svećeništa. Pokopan je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu.
FRA KLEMO (MATE) ČOLAK (1873. – 1891.)
Rođen na Ledincu, tada župa Rasno, 1873. godine od oca Joze i majke Anđe rođ. Ivanković krsnim imenom Mate Doko. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije.Bio je klerik s jednostavnim zavjetima. Preminuo je 8. kolovoza 1891. godine na Širokom Brijegu u 21. god. života i 2. god. redovništva. Pokopan je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu.
FRA LAZAR (CVITAN) ČOLAK (1868. – 1940.)
Fra Lazar rođen je na Ledincu, 1. 4. 1868. godine od oca roditelja Ivana i majke Ruže rođ. Leko. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije. Završio je pučku školu na Humcu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Godine 1886. starješina reda fra Lujo Radoš ga je primio u franjevački red, kada je uzeo redovničko ime Lazar. Filozofiju i teologiju je svršio djelom na Humcu, a dijelom u Innsbrucku. Godine 1893. stupio je u službu u Konjicu kao pomoćnik na kojoj je bio do 1897., a od tada kao župnik u Rakitnu(1897.-1904.)Bio je župnik u Grudama (1905.-1910.), Mostarskom Gracu (1910.-1914.), Vinici (1914.-1916.), Tihaljini (1916.-1917.), kapelan u Posušju (1917.), župnik u Kongori (1917.-1919.), kapelan na Humcu (1919.-1922.), Grudama i Ružićima (1923.-1924.), župnik u Kruševu (1924.-1929.), kapelan na Širokom Brijegu (1929.-1930.) U zadnjim godinama svoga života poboljevao je od skleroze, te je u svojim staračkim i bolesničkim danima prebivao na Humcu (1930.-1936.) potom u Mostaru (1936.-1940.). Preminuo je u Mostaru 20. 5. 1940. u 72. god. života, 54. god. redovništva i 48. god. svećeništva. Pokopan je u Mostaru na groblju Šoinovac.
DON SREĆKO BOŠNJAK (1911. – 1996)
Don Srećko Bošnjak rođen je 1. 1. 1911. godine u Višnjici, tada župa Grude. Bio je svećenik Mostarsko – duvanjske biskupije. Državnu gimnaziju završio je u Mostaru, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 13. 3. 1937. godine. Službovao je u Viru, Rotimlji, Šipovači – Vojnićima. Poslije rata u Hrvatskom zagorju, gdje se spremao za doktorat koji je položio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1948. godine sa temom „Sveti Jeronim kao učitelj kršćanskog morala“. Bio je kapelan u Vinagori i u Mariji Bistrici te profesor u đačkoj bogosloviji. Vrativši se u Hercegovinu 1955. služio je u Potocima – Bijelom Polju i Trebinju te kao profesor na klasičnoj gimnaziji u dubrovačkom sjemeništu.
Potom župnik u Studencima i Drežnici. Odatle se 1982. godine povukao u mirovinu u župnu kuću u Domanovićima, potom u Svećenički dom u Potocima-Bijelom Polju, gdje je ostao do 1992. Zbog ratnih neprilika najprije se privremeno nastanio kod kapucina u Splitu, zatim kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Duborvniku gdje je i preminuo 15. 4. 1996. Pisao je za mnoge katoličke novine, preveo i napisao preko 40 knjiga. Sprovodne obrede vodio je 16. 4. 1996. biskup Ratko Perić u župi Ledinac uz nazočnost mnogih svećenika i časnih sestara. Pokopan je na groblju Višnjica u obiteljsku grobnicu.
FRA DANE(FRANJO)ČOLAK (1916. – 1945.)
Rođen je 3. srpnja 1916. u Donjim Mamićima – Ledincu, tada župa Rasno. Kršten je 6. srpnja 1916. u župi sv. Franje Asiškog u Rasnu. Na krštenju su ga nazvali Franjo. Roditelji su mu bili Ante i Šima, r. Galić. Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije. Fra Lazar Čolak (1868. – 1940.) je fra Dani bio stric.
Pučku školu završio je u Rasnu svakodnevno pješačeći četiri godine (do 1929.). Gimnaziju je pohađao kod franjevaca na Širokom Brijegu gdje je završio sedam razreda gimnazije od 1929. do 1936. Od srpnja 1936. do srpnja 1937. u novicijatu je na Humcu. Ponovno se vraća na Široki Brijeg 1937./38. na Širokom Brijegu gdje upisuje osmi razred gimnazije. Odmah nakon svršetka gimnazije na Širokom Brijegu fra Dane s kolegama upisuje filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru 1938. godine kojeg je završio 23. lipnja 1943.
U franjevački red stupio je na Humcu 5. srpnja 1936. Obukao ga je provincijal fra Mate Čuturić. Jednostavne zavjete položio je u ruke istoga provincijala godinu dana poslije, 6. srpnja 1937. Svečane zavjete položio je u Mostaru u ruke provincijala fra Krešimira Pandžića 8. rujna 1940. Za đakona ga je zaredio biskup fra Alojzije Mišić u Mostaru 1941., a za svećenika isti biskup u Mostaru na Petrovdan, 29. lipnja 1941. Vojsku nije služio. Prva i jedina župa u kojoj je službovao kao duhovni pomoćnik je bila župa Drinovci u kojoj je djelovao od lipnja 1943. do kolovoza 1944. 22. kolovoza 1944. postaje vojni dušobrižnik IX. ustaškog zdruga. Bio je jedini od hercegovačkih franjevaca koji je do kraja Drugog svjetskog rata postao vojni svećenik. U travnju 1945. godine fra Dane se nakon pada Hercegovine pod jugokomunističku vlast s vojskom povlačio prema sjeveru, preko Sarajeva do Zagreba. Fra Dane je bio vojni dušobrižnik i nikada nije imao nikakve veze s borbenim djelatnostima, a ne postoji ni jedan jedini dokument o tome.
Za fra Danu nije sigurno gdje je točno poginuo. Zapisano je samo toliko da je ubijen nakon 10. svibnja 1945. negdje u Sloveniji, možda u Mariboru. Tako je okrutno uništen život mladoga svećenika, gotovo mladomisnika, koji je bio među najboljim studentima i prema tome velika nada Hercegovačke franjevačke provincije.
vlč. don STANKO VUKOJA (1938. – 1989.)
Rođen 3. travnja 1938. u Donjim Mamićima, župa Ledinac od oca Joze i majke Anđe rođ. Palac. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu te u Bolu na Braču. U ljeto 1957. stupio je u dominikansko sjemenište u Bolu na Braču, te je 1959. maturirao na tamnošnjoj klasničnoj gimnaziji. Isticao se kao izvanredno nadaren đak. Prve redovničke zavjete u dominikanskom redu poslije dovršenog novincijata položio je u ljeto 1961. godine u Dubrovniku.
Filozofiju studira u Dubrovniku (1961. – 1963), teologiju u Zagrebu(1963. – 1965.), a zatim u Fribourgu u Švicarskoj (1965. – 1970.). Svečane zavjete položio je 1964. godine u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u ljeto 1966. godine u Zagrebu od tadašnjeg nadbiskupa kardinala Franje Šepera. Kao dominikanac djelovao je u Rijeci od rujna 1970. do ljeta 1971. kada je premješten u Zagreb, a odatle u Šibenik od prosinca 1971. do svibnja 1973. U ljeto 1973. godine napustio je Dominikanski red i stupio u njemačku biskupiju Speyer. Po redovitom postupku u takvom slučaju preuzeo je službu kapelana u župi St. Bernhard u Speyeru, a o Uskrsu 1974. u župi St. Marien u Kaiserslauternu, gdje ostaje do 1. kolovoza 1977. Nakon inkardinacije u speyersku biskupiju i nakon župničkog državnog ispita – preuzeo je službu župnika u Wöer – Maximiliansau u južnoj Falačkoj od 1977. do 1987. Zbog teške bolesti umirovljen je 1. listopada 1988. godine iz zdravstvenih razloga u dobi od 50 godina. Umro je 1. siječnja 1989. godine.
Pokopan je 5. siječnja 1989. na groblju u KA – Neuretu(Hauptfriedorf) uz nazočnost mnogih njemačkih i hrvatskih svećenika, redovnica, kao i hrvatskih i njemačkih vjernika.
vlč. don MATE VUKOJA (1938. – 2013.)
Rođen je 5. siječnja 1938. godine u mjestu Ledinac, župa Ledinac. Za svećenika je zaređen 1967. u Zagrebu kao član Hrvatske dominikanske provincije. Nakon ređenja najprije je bio župni vikar u Zagrebu. Godine 1969. došao je u Njemačku, gdje je djelovao kao voditelj Hrvatske katoličke misije Darmstadt, potom i u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu. Godine 1974. prešao je u Biskupiju Münster i djelovao kao župni vikar u župi Sv. Josipa u Dattelnu.
Godine 1978. inkardinirao se u tu Biskupiju. Godine 1979. imenovan je župnikom župe St. Ludgerusa u Duisburg-Walsum-Aldenrade. Godine 2002. godine imenovan je župnikom u Dušobrižničkoj jedinici St. Josef, St. Juliana i u St. Ludgerus u Duisburg-Waldsum-jug. Godine 2005. imenovan je vikarom kooperatorom s titulom župnika u župi St. Dionysius u Duisburg-Walsum. Za vrijeme Domovinskog rata bio je aktivan u prikupljanju pomoći Domovini. Umirovljen je 15. siječnja 2013. i do svoje smrti živio je u Duisburgu. Pokopan je u svom rodnom mjestu Ledincu u obiteljsku grobnicu uz nazočnost mnogih svećenika iz ovog kraja.
FRA MARINKO LEKO (1943. – 2022.)
Fra Marinko Leko je rođen 12. svibnja ratne 1943. u Donjim Mamićima u Ledincu kao osmo od trinaestero djece Jakova Leke i Janje r. Banožić. Četiri godine osnovnog školovanja završava u svom rodnom Ledincu, a nižu realnu gimnaziju na Širokom Brijegu.
Klasičnu gimnaziju završava u Zadru, Visokom i Dubrovniku, a filozofski i teološki fakultet u Visokom, Sarajevu i Rimu. U siječnju 1974. postiže doktorat iz moralne teologije na institutu Academia Alfonsiana, jednom od instituta Lateranskog sveučilišta u Rimu. Franjevačko odijelo oblači 1960. na Humcu kod Ljubuškog, a za svećenika je zaređen 1966. godine. Svoju mladu misu govori 23. 10. 1966. u svom Ledincu.
Svoj svećenički vijek provodi uglavnom u dušobrižničkom djelovanju kao duhovni pomoćnik na Humcu kod Ljubuškog(1967.-1969.),župnik i samostalni vikar u Mostaru(1974.-1980.),duhovni pomoćnik u župi Tomislavgrad(1981.-1989.),župnik u Posušju(1989.-2005.)te župnik u Rakitnu(od 2005. godine do smrti 2022. godine).
Osim dušobrižničkih obnašao je i druge redovničke službe, kao: pomoćnik odgojitelja novaka (1974.), provincijski definitor(1980.-1981.), glavnu urednik časopisa “Naša ognjišta”(1981.-1988.),provincijski definitor(1994.-1997.),provincijski vikar – zamjenik provincijala Hercegovačke franjevačke provincije(1997.-2001.).
Dao je i značajan doprinos u gradnji nove crkve u Posušju, kao i u obnovi župne crkve u Rakitnu.
Umro je 24. ožujka 2022., u župi sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu, pokopan je na groblju Martića Križ u Posušju u fratarskoj grobnici.
fr. MARINKO ZADRO (1944)
Fr. Marinko je rođen 14. rujna 1944. u Ledincu,župa Ledinac. Svečanu profesiju u Redu položio je 30. travnja 1968., a za svećenika je zaređen 15. svibnja 1971. u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Otawi u Kanadi. Prvu svetu misu u svome mjestu je služio 25. srpnja 1971. godine. U svom redovničkom životu je obnašao razne službe, od župnog vikara, župnika, samostanskog starješine, priora do provincijala u četiri mandata po četiri godine. 15. svibnja 2021. godine, na zagrebačkoj Peščenici, fr. Marinko Zadro proslavio je 50. obljetnicu svećeničkog ređenja. Trenutno boravi u i djeluje u Zagrebu.
ČASNE SESTRE IZ ŽUPE
S. M . PAULINA (JANJA) LEKO ( 1907. – 2007.)
S. Paulina (Janja) Leko je rođena 2. svibnja 1907. u obitelji Joze i Ruže rođ. Kraljević u Ledincu, tada župa Rasno. Bila je članica školskih sestara franjevki iz Mostara. Već sa osam godina sa svoja dva brata i jednom sestrom odlazi u Slavoniju u vremenu kada je Hercegovinu pogađala neimaština i velika glad kada je fra Didak Buntić spašavao djecu od sigurne smrti privremenim udomljavanjem kod slavonskih obitelji.
U Slavoniji je provela dvije godine gdje je zarađivala za kruh i pohađala pučku školu, a potom se vratila u Hercegovinu.
U kandinaturu je primljena 1. prosinca 1932. godine u Mostaru, u novincijat 19. ožujka 1935., prve zavjete polaže 20. ožujka 1936., a vječne zavjete 20. ožujka 1939. također u Mostaru. Nakon završenog novincijata s. Paulina radi kao medicinska sestra u Banovinskoj bolnici u Mostaru do početka Drugog svjetskog rata. Ratnih godina Drugog svjetskog rata živi i radi u franjevačkom konviktu u Širokom Brijegu, potom u Međugorju. U ovoj kući obavlja kućanske poslove i sve ono što je trebalo i tj. svim onim što je sestrama bilo moguće raditi da bi priskrbile za život. 1949. kada su časne sestre morale napustiti sve svoje kuće osim one u Bijelom Polju, s. Paulina se nastanila kod obitelji na Ledincu do 1953.
Tada je došla na Široki Brijeg i nastavila raditi kao medicinska sestra u državnom đačkom domu na Širokom Brijegu kroz tri godine, a nakon toga u Dom zdravlja Š. Brijeg gdje je ostala do mirovine 1972. Nakon umirovljenja nastavila je živjeti i raditi u Širokom Brijegu koliko je mogla. Proslavila je 70 godina redovničkog života i doživjela 100 godina! Preminula je 10. kolovoza 2007., pokopana je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu.
S. M. TEREZINA (MILKA) LEKO (1910. -1938.)
S. Terezina (Milka) Leko je rođena 21. ožujka 1910. obitelji Joze i Ruže rođ. Kraljević u Ledincu, tada župa Rasno. Bila je članica školskih sestara franjevki iz Mostara. Mlađa je sestra s. Pauline Leko.
Primljena je u kandidaturu 13. listopada 1931. godine u Mostaru, u novincijat 19. ožujka 1934. godine, prve zavjete polaže 20. ožujka 1935., a vječne zavjete 20. ožujka 1938. Svoj prekratki redovnički život provela je uglavnom u Mostaru. Prvu godinu nakon novincijata ostala je u provincinskoj kući, a potom bila kratko u Međugorju. Radila je u kuhinji.
S. Terezina je još i prije odlaska u samostan bila izvandredno pobožna djevojka. Zavjetovala se bila sv. Tereziji od Djeteta Isusa postiti svaku korizmu o kruhu i vodi, redovničko ime je izabrala po zaštitnici svoje župe prema kojoj je gajila posebnu pobožnost. Rano je oboljela od bolesti tuberkuloze pluća. Preminula je Mostaru 18. listopada 1938. ne napunivši ni 29 godina života na glasu svetosti. Pokopana je sljedećeg dana u Bijelom Polju na sestarskom groblju uz nazočnost 20 svećenika. O njoj se i dan danas pripovjeda, njezina rodbina i susestre da je sveto i pobožnožno živjela i sveto umrla. Zbog takvog njezinog života su se neki članovi obitelji i susjedi, utjecali joj se kao Božjoj ugodnici u teškim životnim situacijama, osobito u bolesti. I bili su, kako kažu, uslišani.
S. TEREZIJA (ANDRA) LEKO (1912. – 2000.)
Sestra Terezija (Andra) Leko rođena je 22. siječnja 1912. godine u obitelji Joze i Kate rođ. Brzica u Podledincu, tada župa Rasno. Bila je članica Provincije Navještenja Gospodinova sestara milosrdnica – Split. U mnogobrojnoj obitelji Andra je uvijek rado pomagala majci u svim kućanskim poslovima , a često je znala priskočiti župniku don Anti Čuli oko spremanja župne kuće ili oko rublja. Na njezin odlazak u redovnice je ponajviše utjecao don Ante Čule, ali i njezine molitve Majci Božjoj i sv. Maloj Tereziji za rasvjetljenje da li poći u samostan ili ostati u svijetu?
Jednog dana je u njihovu kuću navratila jedna časna sestra milosrdnica što je za Andru bio providonosni trenutak za odlazak u samostan. Tako je Andra najprije došla u Mostar kod časnih sestara i čekala sedam mjeseci da se u Splitu otvori Provincija sestara milosrdnica. 1933. godine dolazi u samostan u Split i započinje vrijeme priprave za zavjete i redovnički život kada je i dobila redovničko ime Sestra Terezija od djeteta Isusa. Prve zavjete polaže 8. svibnja 1935. godine u Splitu. Po potrebi svoje zajednice djelovala je u mnogim mjestima ; Šibeniku, Livnu, Mostaru, Supertru Splitu, Ljubuškom, Igalu, Kotoru, Podgrađu, Tkonu, Mokošici, Dubrovniku i Splitu. Bila je medicinska sestra po zanimanju.
Preminula je 2. ožujka 2000. godine u samostanu sestara milosrdnica u Sinju u 88 godini života i 67 godini redovništva.
S. M. LADISLAVA (ZDRAVKA) LEKO ( 1943.)
S. Ladislava (Zdravka) Leko rođena je 19. kolovoza 1943. godine u obitelji Mate i Vide rođ. Bandić u Podledincu, župa Ledinac. U kandidaturu je stupila 16. travnja 1962. godine u Bijelom Polju, u novincijat 22. kolovoza 1965., privremene zavjete položila 23. kolovoza 1966., a doživotne zavjete 2. kolovoza 1971. također u Bijelom Polju. Djelovala je uglavnom kao kuharica u sljedećim mjestima; Banići, Međugorje, Zagreb, Bijelo Polje, Drinovci, Dubrovnik(školovanje, završila srednju ugostiteljsku školu u Dubrovniku), Humac, Kiseljak, Kreševo, Gorica, Slano, Mostar, Kočerin i Konjic. Službu kućne predstojnice vršila je u Slanom, Zagrebu i Kočerinu. Trenutno boravi u samostanu časnih sestara u Miletini u Međugorju.