ŽUPNICI ŽUPE LEDINAC
DON ANTE ČULE 1930. – 1970.
Don Ante je rođen 23. 2. 1903. u Čulama, od oca Jure (Juriše) i majke Jake r. Šarac. Gimnaziju je pohađao u travničkom sjemeništu od 1917.-1926., bogosloviju u Sarajevu od 1926.-1930. Zaređen je za svećenika u Mostaru, 30. 3. 1929. Imenovan je 3. 10. 1930. župnikom novoformirane župe na Ledincu gdje je ostao župnikom sve do 1970., punih 40 godina, koja mu je ujedno bila i jedina župa na kojoj je službovao čitav život. 1932. je započeo s gradnjom župne crkve, ovdje na Ledincu koju je dao posvetiti sv. Maloj Tereziji koju je i dovršio šezdesetih godina za vrijeme Drugog Vatikanskog koncila. Umirovljen je 1970. ali je i dalje ostao na Ledincu skupa s novoimenovanim ledinačkim župnikom don Petrom Vuletićem – Šjorom(starijim). Umro je 28. 1. 1972. na Ledincu. Na ledinačkom groblju, u grobljanskoj kapeli pored crkve je i pokopan.
1973. godine župljani su mu podigli spomenik, uz prigodan epitaf koji je napisao don Petar Vuletić – Šjor(st.);
„I mrtav pastir u sjeni hrama,
na vječnoj straži stoji s nama!“
DON PETAR VULETIĆ – ŠJOR(stariji) 1970. – 1976.
Don Petar Vuletić je rođen 10. siječnja u Podžablju, župa Gradac kod Neuma. Osnovnu školu završio je u Gracu, a srednju u Širokom Brijegu odakle je nastavio u sjemeništu u Dubrovniku. Teološki fakultet u Zagrebu upisuje 1955. kojeg završava 1963. godine.
Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije ga je zaredio biskup Petar Čule u Gorici 29. lipnja 1962. godine. Od 1963. bio je župni vikar u Studencima, a od sljedeće godine župnik na Trebinji. Od 1968. do 1970. župnik je u Grabovici. Iz Grabovice je premješten na Ledinac, 1970. godine, gdje ostaje narednih šest godina.
Od 1976. do 1980. bio je župnik u Whyalli (Australija). Tamo je otvorio Hrvatsku školu i osnovao folklornu skupinu „Kraljica Jelena”. Iz Australije se vraća u Stolac, gdje je, od 1980. do 1982., službovao kao stolački župnik i dekan stolačkog dekanata. Od 1984. župnik je u Bijelom Polju – Potocima. Sljedeće godine imenovan je upraviteljem Svećeničkog doma u Bijelom Polju. Na toj službi ostaje do 1988. kada je stavljen na raspolaganje župi sv. Ante u Los Angelesu. Tamo je djelovao kao duhovni pomoćnik, a jedno kratko vrijeme i kao župni upravitelj. Umro je u Los Angelesu 12. studenog 1998. godine. Pokopan je 19. studenoga 1998. u Mostaru u svećeničku grobnicu na Šoinovcu. Uz pastoralnu i svećeničku djelatnost bavio se i spisateljskim radom, obnavljao je crkvene objekte i podizao nove, te je svirajući harmoniku i gusle animirao mnoga slavlja u Domovini i inozemstvu.
DON ALEKSANDAR ACO BORAS 1976 – 1978.
Aleksandar je rođen u Vitini 1. kolovoza 1922. od oca Mije i majke Kate rođ. Zovak, kao šesto od devetero djece. Dva očeva brata bila su svećenici franjevci Hercegovačke kustodije odnosno provincije.U vitinskoj župnoj crkvi primio je sakramente krštenja, prve sv. ispovijedi i sv. Pričesti i sv. krizme. Osnovnu je školu pohađao u Vitini 1930. do 1934., srednju školu u Prizrenu: 1934.-1940. i u Sarajevu s ispitom zrelosti: 1940.-1942. Vojnu je obvezu služio u Demir Kapiji-Kavadarcima u Makedoniji i u Nišu u Srbiji: 1949.-1950. Filozofsko teološki studij je pohađao u Sarajevu: 1942.-44. i u Zagrebu: 1945.-1949.
Red đakonata podijelio mu je zagrebački pomoćni biskup Josip Lah, 2. travnja 1949., a prezbiterat zagrebački pomoćni biskup Franjo Salis-Seewis, 29. lipnja 1949. Zajedno s njime bila su i druga dvojica Hercegovaca, don Ivan Kordić (+2001.) i don Mate Šimović (+2003.). Mladu je Misu don Aleksandar slavio u Vitini, 17. srpnja 1949. Propovijedao je fra Sebastijan Lesko.
Za mladomisničko geslo je odabrao: STAT CRUX DUM VOLVITUR ORBIS [Križ stoji dok se svijet vrti] Gospodine! Daj da mi bude moguće po milosti, što mi se čini nemoguće po naravi (Nasljeduj Krista, III.,19,19). Završivši teološki studij, obavljao je ove svećeničke župničke službe:
U Gabeli od 1950. do 1962. i Klepci od 1950.-1953. U Gabeli je župna crkva sv. Stjepana spaljena u ratu, don Aleksandar ju je obnovio 1956. Potom je služboavo u Rašeljkama od 1962. do 1967. godine, gdje je 1964. započeo a 1965. godine dovršio pregradnju župnoga stana. I Rašeljka je premješten za župnika u župu Šipovača-Vojnići od 1967. do1971., gdje je 1968. započeo a 1970. dovršio gradnju župe crkve Presvetoga Srca Isusova. Zatim je premješten u Toronto, gdje je bio duhovni pomoćnik od 1971. do 1976. Za župnika na Ledinac od 1976.do 1978. godine. Župnikom je bio Neumu od 1978. do 1994., gdje je župnu kuću dovršio i u nju uselio, 1979.-1981 i župnik u Hutovu 1994. do 1998. godine.
Umirovljen je 1998. godine. Jedno vrijeme je živio u rodnoj kući u Vitini, sa slobodnim pristupom u dodijeljenu mu sobu u Svećeničkom domu, kojom se češće koristio iz zdravstvenih razloga, a konačno je u nju preselio 2010. godine.
Umro je 16. rujna 2017. u Mostaru u 96. godini života i 69. godini svećeništva. Pokopan je 18. rujna 2017. godine na groblju u Vitini.
DON KREŠIMIR PANDŽIĆ 1978. -1993.
Don Krešimir Pandžić rođen je 8. veljače 1943. godine u Drinovcima, od roditelja Ante i Jake r. Pandžić. Osnovnu školu, prva četiri razreda (1950. – 1954.) pohađao je u Drinovcima, a druga četiri (1954. – 1959.) u Sovićima. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1959. – 1963.) gdje je i maturirao. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1964. – 1970.). Kao kandidata za đakonat Mostarsko-duvanjske biskupije, za đakona ga je zaredio u zagrebačkoj prvostolnici, 16. ožujka 1969., msgr. Franjo Kuharić, tada pomoćni biskup zagrebački, a za svećenika 29. lipnja iste godine u Prisoju, msgr. Petar Čule, mostarsko-duvanjski biskup.
Službe koje je don Krešimir imao su: kapelan u Prenju (1970. – 1971.), župnik u Trebinji (1971. – 1974.) ,župnik u Trebinju (1974. – 1978.), župnik na Ledincu (1978. – 1993.) težupnik u Jarama (1993. – 2019). Uz pastoralnu službu u ovim župama je gradio i obnavljao crkvene objekte. Svoju Zlatnu misu, proslavu 50. obljetnice svećeništva je proslavio u rodnoj župi, u crkvi sv. Mihovila u Drinovcima 10. srpnja 2019. godine. Umirovljen je 9. rujna 2019. godine. Trenutno boravi u Svećeničkom Domu u Mostaru.
DON DRAGO BEVANDA 1993. – 1998.
Don Drago je rođen na Sretnicama 23. 11. 1948. od oca Ivana i majke Ruže r. Pehar. Osnovnu školu pohađao je od prvog do šestog razreda u Kruševu (1955.-1961.), a sedmi i osmi u Mostaru (1961.-1963.), srednju u Interdijecezanskom sjemeništu u Zagrebu, 1963.-1967., filozofsko-teološki studij u splitskoj bogosloviji 1967.-1973. Za svećenika je zaređen u Prenj-Dubravama, 1. 7. 1973. Zaredio ga je biskup Petar Čule. Pastoralno je djelovao kao kapelan u Stocu 1974.-1975., pripremna godina za misionara u Torinu 1975.-1976. i u Londonu 1976.-1977. misionar u Tanzaniji 1977.-1990., kapelan u katedralnoj župi u Mostaru 1990.-1991. i u isto vrijeme bio je direktor Caritasa, kapelan u Dračevu 1991.-1993., župnik na Ledincu 1993-1998. na Domanovićim 1998.-2000. i Gorici-Struge od 2000. do 2023. godine kada je umirovljen. Svoju Zlatnu Misu, 50. godina svećeništva je proslavio 6. srpnja 2023. godine u mostarskoj katedrali sa još trojicom svećenika. Trenutačno boravi u Svećeničkom Domu u Mostaru.
DON ZDRAVKO IVANKOVIĆ 1998. – 2007.
don Zdravko je rođen 1. ožujka 1959. na Stjepan Krstu, tadašnja župa Rotimlja, Stolački dekanat, kao prvo od četvero djece u oca Boška i majke Mare r. Marić,
Četiri razreda osnovne, od 1966. do 1970., završio je na Donjem Brštaniku, zatim druga četiri osmogodišnje, od 1970. do 1974., u Stocu, sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu od 1974. do 1978. Vojnu je obvezu služio u Puli, 1978.-1979. Filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu, 1979.-1985.
Đakonsko je ređenje primio u Mostaru, 2. prosinca 1984., a prezbitersko 29. lipnja 1985. također u Mostaru po rukama biskupa Pavla Žanića. Mladu je Misu slavio na Stjepan Krstu, 4. kolovoza 1985. Kao svećeničko geslo uzeo je riječi: Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života (Otk 2,10).
Svećeničke službe: kao župni vikar djelovao je u Hrasnu 1985.-1988. i u Studencima 1988.-1989., a kao župnik u Šipovači-Vojnićima 1989.-1993., u Rotimlji 1993.-1998., na Ledincu 1998.-2007. Ravnatelj Svećeničkoga doma u Mostaru 2008.-2012. Pomoćnik u Neumu, 2010. Umro je 19. travnja 2015. godine u Mostaru, a pokopan je 21. travnja 2015. u Svećeničkoj grobnici na groblju Šoinovac u Mostaru.
DON JOZO ANČIĆ 2007. – 2019.
Rođen je u Lipi, župa Kongora, od roditelja Luke i Matije r. Špikić, 29. kolovoza 1941. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1968. godine.
Službe koje je don Jozo imao: župnik u Radošiću: 1968.-1969., šibenska biskupija, potom kapelan u Rotimlji: 1969.-1970.; župnik u Sutini: 1970.-1972.; kapelan u Hrasnu: 1972., kapelan u Dračevu: 1972.-1974.; prvi župnik novoosnovane župe Čeljevo: 1974.-1981.; župnik u Grabovici: 1981.-1988.; u Dračevu: 1988.-1991.; u Pologu: 1991.-2007.; na Ledincu: 2007.-2019. Umirovljen je 2019. godine.
Uz osebujan pastoralni rad, don Jozo se bavi i spisateljskim radom, a kroz svoju svećeničku službu odlikuje se i građevinskim poduhvatima u svim župama u kojima je djelovao. U Ledincu je potpuno obnovio staru župnu kuću, dogradio treću etažu zvonika prema orginalnom nacrtu iz tridesetih godina, obnovio fasadu crkve i mnogo drugih radova kojima je oplemenio ovu župu.
Trenutačno boravi u svećeničkom Domu u Mostaru.
DON IVAN KORDIĆ (IKAN) 2019. – 2024.
Don Ivan Kordić rođen je 10. siječnja 1956. u Grljevićima, općina Ljubuški, od oca Stojana i majke Mile r. Babić.
Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Grljevićima (1961.-1965.), a sljedeća četiri u Vitini (1965.-1969.). Klasičnu gimnaziju započeo je 1969. u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, a završio 1974. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1974.-1981.). Vojni rok služio je u Tuzli (1976.-1977.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je u Mostaru 7. prosinca 1980. biskup Pavao Žanić, a za svećenika isti biskup 29. lipnja 1981., također u Mostaru. Ujesen iste godine imenovan je župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima (1981.-1983.), zatim je istu službu obnašao u župi Gradina (1983-1984.). Za župnoga vikara u Studencima imenovan je 5. rujna 1984. gdje je ostao do 1988. godine. Nakon toga imenovan je 22. kolovoza 1988. župnikom u Čeljevu kod Čapljine, odakle je 2002. godine premješten za župnika u susjedno Dračevo, a 2008. za župnika u Gabelu. Iz Gabele prelazi u susjednu Čapljinu gdje ostaje sve do listopada 2019., kad je imenovan župnikom Župe sv. Male Terezije na Ledincu, gdje je iznenada u ranim jutarnjim satima preminuo 1. rujna 2019. godine u župnoj kući na Ledincu.
Misa i ispraćaj su služeni u župnoj crkvi Sv. Male Terezije na Ledincu 3. rujna 2024, a pokopan je na groblju u Grljevićima u obiteljskoj grobnici.
DON IVAN MARČIĆ 2024. –
Don Ivan Marčić, rođen je 13. siječnja 1987. godine u Zenici. Osnovnu školu završio je u Stocu, klasičnu gimnaziju i filozofsko-teološki studij u Splitu. Paralalno s gimnazijom i studijem pohađao je nastavu iz glasovira i glazbene teorije. Zaređen je za svećenika Trebinjsko- mrkansko svećenika 29. srpnja 2011. godine u Mostaru. Kao svećenik obavljao je pastoralne službe: župni vikar u župi Gradina (2010. – 2012.), župni vikar u Sv. Ivana – Mostar (2012. – 2017.), župni vikaru Sv. Mateja – Mostar (2017. – 2019.). 2019. godine poslat je u Zagreb na Diplomski studij crkvene glazbe gdje je ove godine uspješno završio studij i stekao titulu magistra crkvene glazbe (univ. mag. mus. eccl.).
Uz redovite djelatnosti koje su dio svećeničkog poziva, obnašao je službe orguljaša i voditelja zbora u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, kao i u župama Žrnovnica i sv. Josip – Mertojak u Splitu. Redovito je vodio crkveni glazbeni život u župama Gradina, sv. Ivan – Mostar, te sv. Matej – Mostar. Za vrijeme studija u Zagrebu bio je orguljaš i zborovođa u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke (2019. 2020.), te u župi Sv. Obitelji u Zagrebu (2020. 2024.) gdje je bio duhovni pomoćnik.
Početkom ljeta 2024. godine imenovan je župnim vikarom u župi Presvetog Trojstva Blagaj- Buna gdje je bio mjesec dana, a od 22. rujna je raspoređen za župnika na Ledinac.