Umro don Zdravko Ivanković

Umro je don Zdravko Ivanković, nas bivši župnik. U utorak u 15 sati misa u katedrali Mostar iza toga obred ukopa. Neka mu je vječna hvala i slava!

 

PROGRAM DEVETNICE

   „PORTA FIDEI - VRATA VJERE“

PAPE BENEDIKTA XVI. KOJIM SE

PROGLAŠAVA GODINA VJERE

 

„Vrata vjere" Papa navodi riječi iz prvog misijskog putovanja Pavla i Barnabe. "Po dolasku sazvaše Crkvu te izvjestiše o svemu što je i koliko je Bog s njima učinio: kako je otvorio poganima vrata vjere" (Dj 14,27).  Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cijeli život. Taj put započinje sakramentom krštenja, po kojem možemo nazvati Boga Ocem, a završava s prijelazom iz smrti u vječni život.

Sv. Terezija Mala prošla kroz ta vrata vjere od krštenja do smrti i svladala sve zapreke na putu do konačnog susreta s Bogom u vječnosti.

PROGRAM

DEVETNICE SVETE TEREZIJE MALE od 22. do 30. rujna 2012.

 

Opširnije:PROGRAM DEVETNICE

Povijest župe Ledinac

Župa Ledinac nalazi se u istočnome dijelu općine Grude. Njezini susjedi su župe: Rasno, Široki Brijeg, Kočerin, Grude i Raskrižje. Utemeljena je 3. listopada 1930. na osnovi odluke biskupa fra Alojzija Mišića odvajanjem sela od ondašnjih triju župa – Rasna, Gruda i Ružića.
 

U prošlosti je bila sastavni dio župe Rasno, čiji su prostor i puk bili dio velike župe Široki Brijeg sve do 1872. godine. Tada je Rasno postalo kapelanija, a od 1874. župa koja ima svoje matice od 1872. Obuhvaćala je široko područje, broj župljana se povećavao, život je donosio različite i nove promjene i potrebe pa su se od nje odvojile tri nove župe: Grljevići (1919.), Ledinac (1930.) i Buhovo (1969.).

Prvi ledinački župnik bio je don Ante Čule (1903.–1972.), brat biskupa dr. Petra Čule, koji je na toj dužnosti bio sve do svoje smrti. Ukopan je u kapelici u groblju uz samo crkveno dvorište, a župljani su mu se odužili spomenikom i natpisom: „I mrtav pastir u sjeni hrama na vječnoj straži stoji s nama.“ To je zaslužio kao osnivač župe i graditelj župne crkve, a prošao je i Križni put. Predvodio je župu sve do 1970. kada je otišao u mirovinu, no umro je dvije godine poslije na Ledincu i tu i pokopan.

 Tijekom 2000. i 2001. godine izvršeni su obimni radovi na uređenju okoliša crkve , te je napravljen plato između groblja i crkvenog pločnika. Na tom platou koji je nazvan "Trg generala Blage Zadre", nalazi se spomenik svim poginulim iz Donjih Mamića, II i Domovinskog rata.

KOLOVOZ MARIJINO I NAŠE UZNESENJE

 

Rođeni smo za život u slavi, za život u kojem nema ni vremena, ni prostora, ni suza, ni huli, život u kojem vlada vječno sada. Svetkovina Gospina Uznesenja potvrđuje: Bog je uistinu od vječnosti odredio čovjeka da se uzdigne iznad sebe, da postigne novu veličinu, da se uzdigne i sudjeluje u životu trojedinog Boga. U Mariji susrećemo tu Veličinu čovjeka. Čovjek, kako ga je Bog u cijelosti htio, stvoren s tijelom i dušom, od Boga je ljubljen, otkupljen i uzvišen. Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo sjeća nas na završetak njezina ovozemaljskog života. Njezinu proslavu doživljavamo i kao znak svoje konačne pobjede i vječne proslave s Isusom i Marijom.

Marijino uznesenje podsjeća nas na uskrsnuće tijela. Prvi je uskrsnuo Krist. I mi ćemo, zahvaljujući otkupljenju koje nas je uzdiglo na dostojanstvo djece Božje, jednoga dana uskrsnuti. "Svatko u svom redu", kako piše sv. Pavao. Taj red traži da najbliža, najsličnija i najomiljenija Kristu bude njegova majka koja ga je pratila od rođenja do Kalvarije.

Marija je stvorenje kao i mi, a ipak je proslavljena dušom i tijelom. Istina, ona je Isusova majka, očuvana od istočnog grijeha, bezgrješna, ali i mi smo Isusova braća. Zato je Marijina vječna proslava, uznesenje na nebo, u Kristu jamstvo naše proslave, naše nade. Marijino uznesenje je njezina povlastica. Ona izvire kao i sve druge, iz njezina božanskog materinstva. Kao što je zbog svoje posebne uloge sačuvana od istočnog grijeha, tako je sačuvana i od truleži groba. Ono što čeka Isusove sljedbenike na kraju vremena, uskrsnuće, s Gospom se to dogodilo odmah nakon njezina zemaljskog života, to je Kristov dar svojoj majci. Kao što i Krist svojim uskrsnućem postao Gospodin, tako  i Marija svojim uznesenjem postala Gospođa, Velika Gospa.

Marija je prva od ljudskih stvorenja uznesena na nebo. Postala je Kraljcom neba i zemlje, ali ostala je našom dragom Majkom koja s velikom ljubavlju očekuje u nebu svoju ljubljenu djecu. Marijino uznesenje osvjetljuje stazu našeg zemaljskog života, pokazuje uskrsnuće i ulazak u nebesku slavu svih vjernih. Ona budi u nama radosnu nadu da ćemo jednom biti dionici Marijine proslave.

Don Jozo Ančić, župnik

Opširnije:KOLOVOZ MARIJINO I NAŠE UZNESENJE

VRIJEME GODIŠNJIH ODMORA

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. (Mk 6, 30-36)

 

RAZMIŠLJANJE ZA VRIJEME ODMORA

Vrijeme je godišnjih odmora. Vrijeme je kada se čovjek pokušava maknuti iz svojeg redovitog okruženja, skloniti se iz svakodnevnih obveza, odmoriti od posla koji radi svakoga dana i želi otići na osamu, na samotno mjesto. Potrebno je to samotno mjesto. Čovjeku je potreban odmor.

Ako se želimo dobro odmoriti treba napustiti na nekoliko sati ili dana graju svijeta, ulica, zatrovane lokale dimom, zavijanje različitih sirena koje uzbuđuju čovjeka i škripu kočnica, skupocjenih luksuznih automobila. Nastaniti se negdje u samoći, na šumovitim obroncima, obalama rijeka, jezera, mora, uklanjajući svakidašnje brige i tjeskobe svoga srca. Kada sve ušuti, govori Bog. On je prisutan na vrhuncima brda, na zvjezdanom nebu, na obali mora, u zori kad sve još spava, u muku gluhe noći. On je prisutan u nutrini tvoje duše koja moli ili šuti, koja pjeva ili plače, strepi ili vapi. Istina je i ovo. U društvu svojih prijatelja, kolega, saznat ćeš mnoge stvari, ali znaj da ćeš u samoći upoznati samoga sebe. Pa i onda kad nam nije moguće udaljiti se od buke i vrtloga svijeta što nas okružuje, možemo ući u dubinu srca, tražiti Boga, i On je uvijek tamo. Katkad je dovoljno reći: "Za tebe, Isuse" prije svake aktivnosti ili nekog susreta. I to je način da se malo povučemo na osamu i da svemu damo neki smisao, nadnaravni ton. I darovati mu svaku bol, malu ili veliku. Zajedništvo s Njim će ojačati. I tijelo će od toga imati koristi i moći ćemo se vratiti našoj aktivnosti oporavljeni, te ljubiti s još većim poletom. Samo onaj čovjek koji poznaje sebe, svoje potrebe tjelesne i duševne  može se dobro odmarati. To može postići samo i jedino ako bude povezan s Bogom, ako bude s njime surađivao. Povezan s Bogom u mislima kroz molitvu, razmišljanje, opuštanje, ostavivši svakidašnje radne obveze i probleme. Bog hoće našu suradnju. Nema suradnje ako smo  zaokupirani  svakidašnjim  brigama.  Ako prevladavaju brige, onda nema sabrane suradnje s Bogom kroz molitvu i razmišljanje. Čini se da bi današnjeg čovjeka trebalo učiti odmarati se organizirajući duhovne tečajeve koji bi mu bili na pomoć: kako da se oslobodi svega onoga što priječi kvalitetnom odmaranju. Na kraju nekoliko pitanja. Je li vaš kalendar pretrpan obvezama? Je li vam nedjelja najnaporniji dan? Sto te najviše umara: posao, obiteljski, društveni, crkveni problemi? Zato želim razmišljati o svojoj slici o Bogu i o svome odnosu prema njemu. Tko je za mene Bog? Tko je za mene Isus Krist? Razmišljam li o njemu, družim li se s njime u molitvi, čitam li njegove riječi, prikazujem li mu svoje brige i teškoće? Imam li povjerenja u njega? Koliko ga zapravo poznajem i koliko se trudim proniknuti u njegov nauk i usvojiti njegov mentalitet? Koliko se trudim svoju volju uskladiti s njegovom, čineći ono što mi on nalaže i slušajući njegov glas? Završetak škole za mnoge znači i prestanak sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi. Zar nas je i nedjelja umorila? Mnogi koji su održavali i onaj minimum odnosa s Bogom, odlaze na „odmor“ i od Boga. Kao da nas je i On umorio, pa se preko ljeta i „od Gospodina treba malo udaljiti“.Dan Gospodnji želi biti i naš dan. Dan posvećen Gospodinu posvećuje sve naše ostale dane, brige, poslove, izbore, odluke, odnose i sam odmor. Starozavjetni psalmista će reći: Samo je u Bogu mir dušo moja… U nj se, narode uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte! (Ps 62). Zato neka i naš odmor bude posvećen Bogu i Bogom posvećen. U zajedništvu s Njim rasteretit ćemo se svojih briga i pronaći pravo olakšanje, a potom bi moralo biti lakše donijeti i prave odluke i imati nove snage za dalje, jer ipak je sve u Njegovim rukama. Možda treba usporiti i malo se odmoriti. Jedan mislilac reče: "Ako se ne udaljimo od posla i ne odmorimo, možda ćemo se raspasti na komadiće."

                                                                                                 Don Jozo Ančić, župnik