Članci

BOŽIĆU USUSRET

 BLAGOSLOV OBITELJI  2017.

PODLEDINAC I POGANA VLAKA:  2. siječnja, ponedjeljak
 
LEDINAC:  3. siječnja, utorak
(od Blagice Zadro do Veselka Vukoje)
(od Ljube Vukoja + Slavka do Ervina Leke)
 
VIŠNJICA:  4. siječnja, srijeda
(od Jadranka Palca do Dražana Kature)
(od Karla Zadre do Katura)
 
MEDOVIĆI: 5. siječnja, četvrtak
 
       POČETAK BLAGOSLOVA JE U  8,00 SATI
 

 BOŽIĆNI KONCERT U DRINOVCIMA

Župni ured Drinovci i Matica hrvatska Grude organizirali su tradicionalni Božićni koncert u općini Grude, dvanaesti po redu - koji se svake godine održava u drugoj župi. Ovogodišnji koncert pod nazivom “Zdravo budi, mladi Kralju” održan u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Drinovcima u nedjelju, 18. prosinca 2016. s početkom u 18 sati. 

Na koncertu su sudjelovali: Dječji župni zbor sv. Mihovila Arkanđela Drinovci; Tamburaški orkestar Osnovne glazbene škole Grude; Zbor Osnovne glazbene škole Grude; Klapa Bratovština Gorica-Sovići; Župni zbor sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići; Dječji župni zbor svete Terezije Male „Nebeske ruže“ Ledinac; Dječji župni zbor sv. Ivana Krstitelja „Kristova ruža“ Ružići; Frama Ružići; Župni zbor Bezgrješnog začeća BDM Tihaljina; Župni zbor sv. Ivana Krstitelja Ružići; Zbor Osnovne škole Grude; Župni zbor svete Terezije Male „Nebeske ruže“ Ledinac; Sanja Boban; Frama Drinovci; Lucija Zovko; Župni zbor sv. Mihovila Arkanđela Drinovci; Na kraju svi zajedno - U sve vrime godišća. 

 BOŽIĆNA PRIPRAVA NA LEDINCU

Dana 15. prosinca 2016. godine u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa (Ledinac) pripadnici 4. pbr OS BiH imali su božićnu duhovnu pripravu, ispovijed i sv. Misu. Župnik don Jozo Ančić srdačno je dočekao pripadnike 4. pbr koji su se, predvođeni brigadnim generalom Tomo Kolendom i vojnim kapelanima fra Matom Logarom i don Ivanom Turudićem, u 9.30 sati okupili pred župnom crkvom na Ledincu. Započelo se u 10.00 sati kratkim nagovorom i poticajima koje je imao don Ivan Turudić. Uslijedila je sv. Ispovijed. Ispovijedala su četiri svećenika: don Jozo Ančić (župnik Ledinca), fra Igancije Alerić (župnik susjedne župe Rasno), fra Mate Logara i don Ivan Turudić. Nakon sv. Ispovijedi uslijedila je sveta Misa koju je predvodio fra Mate Logara. U propovijedi pred stotinjak pripadnika 4. pbr fra Mate je progovorio o potrebitosti svjedočenja djelima aktualizirajući tako poruku iz evanđelja dana za našu svakodnevnicu. Nakon svete Mise pomolilo se pred bistom generala i heroja domovinskoga rata Blage Zadre koji je 1944. godine rođen u župi Ledinac, tik uz župnu crkvu. Nakon toga je uslijedio zajednički objed. Vraćalo se u vojarne Livna i Čapljine s posebnim osjećajem prihvaćenosti, pripadnosti i zahvalnosti dragom Bogu i župniku don Jozi Ančiću i njegovim župljanima na iskazanom ljudskom i kršćanskom gostoprimstvu.

don Ivan Turudić

Predstavljena knjiga don Joze Ančića Na putu k Bogu

            U srijedu 7. prosinca 2016. u sklopu Jedanaestih dana Matice hrvatske u Grudama u tamošnjoj kinodvorani upriličeno je predstavljanje knjige župnika župe sv. Male Terezije u Ledincu don Joze Ančića s naslovom Na putu k Bogu. Predstavljači su bili generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije mr. don Željko Majić, zatim don Ilija Drmić iz Vira i Paula Tomić, te sam pisac don Jozo.

            Don Željko je govorio o životnom putu u Bogu svećenika don Joze koji je rođen 1941. god., kao i o našem putu k Bogu, o čemu se detaljnije govori u njegovoj knjizi, i to s teološko-filozofskoga, pastoralnoga, liturgijskoga i duhovnoga vida. Uz osebujni pastoralni rad od ređenja i Mlade Mise 1968. na prostoru dviju hercegovačkih biskupija, pisao je za list Dumo i njegov narod, Crkva na kamenu, Naša ognjišta i Katolički tjednik, te za listove Branimir, Širokobriješki hrast, za časopis Katehezu i druge. Kao župnik u župi Dračevo pokrenuo je župni list Živimo zajedno, u Pologu Anđeoske zvuke i na Ledincu Župni listić, Web portal i list s naslovom Živimo zajedno. U nizu Biblioteke Crkve na kamenu objelodanjene su mu tri knjige: Kroz iglene uši (1985.), Duvanjska biskupija i duvanjski sabor (1990.) i Čvrsti temelji braka i obitelji (2013.). Knjigu Slast blagdanskog kruha uredila mu je i objavila nakladnička kuća Laus u Splitu (1998.). Samostalno je objavio i knjigu s naslovom Na putu k Bogu (2016.). Također je jedan od autora monografije rodne župe Kongora, što ju je priredio dr. fra Robert Jolić.

            Don Ilija Drmić govorio je o strukturi ove knjige koja se sastoji od 190 don Jozinih članaka objavljenih u više naših crkvenih listova. Poredani su po svojoj tematici, i to ovim redom: Naša vjera, Na putu k Bogu, Došašće i Božić, Korizmeno vrijeme i Uskrs, Marija - uzor vjere, Blagdani duha i srca, Bolest i patnja - Božji pohod, Ljudske osude, Život je duga cesta, Vrednota i ljepota ljudskog života, Za dobar početak i dobar uspjeh, O životu Božjih junaka - blago Crkve. Iz ovih naslova razvidna je opisana tematika. Budući da su teme raznovrsne, dotiču se svih uzrasta ljudi i vjernika i to od rođenja do smrti i vječnosti. Stoga je i naslovljena Na putu k Bogu, jer je naš ovozemaljski pojavak i onda život uistinu na putu prema Bogu, našem nebeskom Ocu.

            Paula Tomić je u svojemu izlaganju govorila o velikoj potrebi svećenika u današnjem svijetu, te na lijepi način predstavila samog autora ove knjige koji je župi Ledinac sebe posve darovao od 2007. god. kada je došao u nju iz Pologa, gdje je proživio Domovinski rat.

            Župni zbor Nebeske ruže uljepšao je ovu večer svojim nastupom i pjevanjem.

            Na samom kraju nazočnima se obratio i don Jozo koji je izrazio zahvalu svima onima koji su mu pomogli u objavljivanju i predstavljanju ove knjige. On je svakoga dana uporno razmišljao o svemu spomenutome i nijedan dan nije prošao bez poteza perom, tj.: Nula dies sine linea. Nijedan dan bez poteza. Mi možemo ovu knjigu čitati u istom duhu ove latinske poslovice, pa svakoga dana pročitati po jedno razmišljanje i eto nam duhovnoga bogatstva.

Marija Palac

foto: Ivana Palac

Hvaljen Isus i Marija!

Pozdravljam sve nazočne…

Zahvaljujem se na pozivu! Za mene je velika čast da mogu sjediti s ovim divnim svećenicima i predstavljati djelo nekoga tko je toliko stariji, iskusniji i mudriji od mene!

Mogu samo posvjedočiti kako su ČUDESNI PUTOVI BOŽJI koji naše živote razdvajaju i presijecaju po nekim Božanskim pravilima, nama ljudima najčešće neshvatljivim. Tako sam ja tek nedavno povezala vlastite molitve iz djetinjstva (Anđele čuvaru… Dođi Duše Presveti i Terezijo mala…) sa izborima i mjestom na kojem živim danas. Kao mala te molitve su mi bile kao neka recitacija i nisam znala kojoj se to svetici molim, dok kao malo starija nisam otkrila da je to MALA TEREZIJA … I pogledajte sad – danas radim u VRTIĆU koji je posvećen MALOJ TEREZIJI… pripadam župi MALE TEREZIJE i svekrva mi se zvala TEREZIJA… Eto, ako se želi gledati očima vjere, (a gledati s njima život tek dobiva smisao, otkriva se sva njegova dubina, mističnost i znakovitost i sam život postaje nekako uzbudljiv!) – mogu samo prepoznati kako je Bog vodio i još uvijek vodi moj život, a tako i živote svakoga od nas! Nikome nismo dani i nitko nama nije dan slučajno!

Vjerujem da tako i naš župnik don Jozo Ančić nije darovan meni niti nama župljanima slučajno! A valjda onda i mi njemu!

Prije nego se vratim na don Jozu, željela bih spomenuti ovdje još jednu osobu koja nam je darovana svima kao župnoj zajednici! Ona je na neki način nevidljivi DOBRI DUH ŽUPE: od toga da će kupiti cvjetnu ikebanu kad je potrebno, da će zaliti osušenu, da će upaliti svijeću, namignuti nekome kako nema čitača… do toga da već godinama objavljuje vijesti i događanja iz župe na župnoj web stranici, godišnjaku i župnom listiću. Ona je tu evo i kad treba pripomoći i prepisati, korigirati i pronaći odgovarajući tekst ili sliku na internetu – i samo je ona mogla pripremiti evo ovako veliku i debelu knjigu!!! To je naša gospođa MARIJA PALAC!

Molim vas da je jednim pljeskom pozdravimo!

Prepuštam don Iliji i don Željko da više i podribnije govore o don Jozinoj knjizi – ja sam se nekako više zadržala na njezinom naslovu i na mojem članku koji se nalazi na kraju knjige!

NA PUTU PREMA BOGU

Naslov don Jozine knjige NA PUTU PREMA BOGU!!! zapravo dobro opisuje ovu našu stvarnost: egzistencijalnu i trenutačnu!! Okupili smo se i ovdje prije svega kao vjernici, kao Božji narod oko svog pastira na našem zajedničkom putu prema Vječnosti, prema Bogu. Na tom putu dani smo jedni drugima kako bi zajedno tražili i rasli u oslanjanju na Boga, otkrivali svoj TEMELJ U BOGU! Ponekad, a posebno danas, taj izbor za Boga, često puta od ljudi zna biti nerazumljen, kao previše radikalan, kao konzervativan… jer današnja nas kultura uči „svima se svidjeti“, „nikoga ne povrijediti“ – i zato smo postali majstori relativizacije i političke korektnosti.

Isus nas u Bibliji uči upravo tome kako trebamo biti dosljedni u naučavanju ISTINE EVANĐELJA: „A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ (Lk 10, 10-11) Dakle, on ne traži da se ispravljamo i ublažavamo, pazimo da ne kažemo nešto što nije u redu iako znamo da će drugoga zaboljeti… On kaže da je u redu ako se ono što mi govorimo nekome i ne sviđa… jer istinu treba reći!

Don Jozo u svom svećeništvu nije „politički korektan“! Znao je ponekad biti malo krut u ophođenju, ili pokazati nerazumijevanje ili neslaganje s nečim tako očiglednim,… sve to spada u karakter čovjeka, njegov stav ili dob… ali u stvarima koje se tiču Boga, sakramenata, liturgije, reda u crkvi – tu je bio pravedno neumoljiv. Čuvar misterija! To sam tako dobro osjetila prije par mjeseci, po završetku jednog misnog slavlja dok se don Jozo vratio pred Presveto, nakon što je sa sebe skinuo misno ruho u sakristiji. Vidjela sam kako u don Jozi postoje 2 osobe: osoba koja je on, tjelesan sa svim svojim vrlinama i manama i osoba SVEĆENIK – koja je sam Božji dar, njegov odgovor na poziv!

Osjetila sam da ga Bog voli, da neizmjerno voli to njegovo svećeništvo, čistoću s kojom on živi i vrši svoju svećeničku službu. Moram reći da mi je to iskustvo učinilo da sam dobila skroz jedan drugačiji pogled prema njemu. Naučilo me da ne gledam u njega, kao što ne bi trebala gledati i na druge ljude onako kako ja gledam po ljudski, sa mojim kriterijima, nego da probam gledati onako kako nas Bog gleda: on se ne zaustavlja pred našim granicama i greškama i stramputicama… ta on zna da smo prašina, da smo krhki ljudi… da ne možemo to izvesti savršeno… Bog gleda na nas i mjeri nas samo s mjerilom koliko se mi trudimo svidjeti Njemu, živjeti Istinu Kraljevstva Božjega. Njemu je važno da se mi TRUDIMO… a ostalo će učiniti On!

Ima jedna priča o čovjeku kojem je Bog dao zadatak GURATI OGROMAN KAMEN…

(Poanta: Nije trebao odgurati, to će Bog učiniti, nego se gurajući on osnažio!!!)

Don Jozo je za mene velik zato što se trudi biti Božji, trudi raditi za Boga onako kako On zna i umije! Dokazuje to i ova knjiga! Dokazuju to njegove propovjedi! Dokazuje to i naša obnovljena župna crkva… Najlakše je sjediti u fotelji, gledati TV, ne stvarati i raditi ništa, a kritizirati one koji rade…

Jednom mi je to lijepo rekla jedna moja kolegica koja je napisala knjigu… I valjda su je drugi kritizirali ili komentirali… a ona je pravo rekla…: Ja sam sjela i napisala kako sam znala i umjela! Ako ti misliš da znaš bolje, hajde lijepo ti sjedi pa napiši!!! Koliko je od nas sjelo i napisalo knjigu??

Neki dan sam gledala Severinu u jednom spotu s koncerta u Beogradu… Inače ne slušam taj tip glazbe i mogu osuđivati sve na njoj i oko nje… ali žena je u tih 5 min odplesala, odskakala, odčučala, na štiklama… pokazala da ima energije i mišiće i da očigledno puno, puno vježba… i radi da bi to mogla izvesti… Postidjela me – jer mogu ja kritizirati Severinu, ali hajde, neka probam ja izvesti ovo što je učinila ona.. Ja iz svoje komotne fotelje…

BITI SVEĆENIK

Na kraju knjige nalazi se i moj tekst napisan zapravo za župni Godišnjak. On je vjerojatno i razlog zašto se večeras nalazim ovdje. Pa bih još u tom duhu željela s vama podijeliti ovo razmišljanje o važnosti SVEĆENIKA, odnosno kako trebamo biti zahvalni što još uvijek imamo svećenike u našim župama, tako blizu i tako dostupne… (svjedočanstva iz svijeta gdje nema svećenika… gdje moraju ići daleko, gdje ima samo služba riječi…)

Mi još uvijek nismo svjesni važnosti svećeničkog poziva koji je neodvojivo povezan sa pozivom nas laika. Mi laici smo naime kraljevsko svećenstvo (usp. „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ (1. Pet 2,9) Poslani smo da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta, a cilj nam je "Kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremenâ Bog ne dovede do savršenosti". (usp KKC 782)

U tom svom svećeničkom, kraljevskom i proročkom poslanju, neotuđivo smo povezani sa ministerijalnim svećeništvom – Isusovim svećenicima koji, kroz snagu sakramenata koji su im podijeljeni, preko svojih blagoslovljenih i posvećenih ruku, blagoslivljaju i posvećuju i svaki naš poziv i poslanje.

U svakodnevnom, mirnom životu možda puno ne razmišljamo o svećenicima, ali znam da kad nam postane teško, kad se suočimo s nekim problemom, bolešću, križem, a posebno s nekim psihičkim ili duhovnim poteškoćama – itekako osjećamo potrebu za kvalitetnim dušobrižnikom koji će nam razgovorom, savjetom ili molitvom pojasniti put, otkloniti prijetnju i voditi nas prema oslobođenju. Tek kad nam zagusti, otkrijemo koliko je teško naći DOBROG SVEĆENIKA!

Ovo sam ljeto dosta čitala (najviše zahvaljujući doista lošem izboru TV emisija), pa sam tako posebno kroz knjige POSLJEDNJA VREMENA - Michaela D. O'Briena* spoznala još više o važnost koju imaju i koju će imati pravi Isusovi svećenici u ovim posljednjim vremenima koja dolaze. TREBAT ĆE NAM SVEĆENICI SRCA za jednu novu „CRKVU SRCA“. Svećenici koji su srcem spoznali snagu Božjih zahvata u njihovom životu i svu moć Božje ljubavi i milosrđa koja je utkana u vidljive znakove Božje prisutnosti ovdje na zemlji tj. svete sakramente. Trebat će nam ovi ČUVARI MISTERIJA!!! – jer vidimo kako svijet svemu pa i našoj vjeri ostavlja FORMU, ali nestaje BIT (misterij) – bor bez jaslica!!!

Upravo zato jer su tako važni, protiv svećenika i posvećenih osoba vodi se pravi duhovni i medijski rat – sve u cilju da ih se što više diskreditira, moralno uništi ili tjelesno ubije.

Kako to? Mi kršćani vjerujemo da kada Bog Stvoritelj poziva neku osobu u postojanje – u život, na temelju toga njegovog nauma temelji se i Božji plan sa tom osobom. Dakle, u trenutku začeća, svatko od nas dobiva i neku svoju vlastitu misiju, poslanje ili poziv. Nažalost i Sotona može vidjeti na što Bog poziva dotičnu dušu, i ako vidi da je ta duša posebna i važna u Božjem planu spasenja, poduzima sve da do rođenja takve osobe i ne dođe. Najčešće stavlja roditelje na kušnju da im to dijete bude neželjeno, neplanirano i nudi im rješenje abortusa… Ili i nakon rođenja čini sve da se preko problema i bolesti u obitelji život tog djeteta oteža i uništi.

Zato evo zahvaljujem se još jedanput don Jozi i svim prisutnim svećenicima na svakom njihovom trudu, žrtvi i molitvi – posebno tome što su dali svoje ruke Bogu da nam Bog preko njih može dijeliti svoje sakramente i tako nas hraniti i štititi na ovom našem osobnom i zajedničkom PUTU PREMA BOGU! Pa dao Bog da se jednom svi skupa opet nađemo i gore na Nebu!

 Paula Tomić


 DOŠAŠĆE  ILI ADVENT

Napisala: Mirela Knezović
Foto: Ivana Palac 

            Mislim kako smo svi jedva dočekali vrijeme došašća. To je posebno doba u godini kada srce veselije tuče, duše su nam ispunjene blagošću, a na licu se vidi sjaj i vedrina. Sve je nekako posebno, rekli bismo čarobno. Ni hladnoću zime ne osjećamo, kada idemo na Mise zornice, jer nam je oko srca toplo. Grije nas neizmjerna ljubav Božja.

            Stavljajući adventski vijenac na stol osjećamo nekakvu čaroliji. Jedva čekamo da upalimo prvu svijeću, te na taj način obilježimo početak adventa. No, puno je važnija naša unutarnja priprema, nego vanjska. Ponekad ljudi smisao Božića vide u spremanju kuće, pravljenju kolača, kićenju bora, ali ovo je potpuno pogrešan pristup i razmišljanje. Božić nije u materijalnim, niti u izvanjskim stvarima, Božić je u našim srcima. Upravo zbog ovakvih, krivih razmišljanja, trebamo zastati i razmisliti što je to za nas Božić te kako se pripremamo za taj veliki blagdan?

            Ovo vrijeme pred nama, vrijeme došašća, najbolje nam može pomoći u pripremi za Isusov dolazak. Mnogo vjernika odlučuje se za odlazak na Mise zornice. One su jedan vid bdijenja i pripreme za Božić. Molitva, dobra djela, pomaganje nemoćnima i potrebitima, sve nas to ispunjava i uvodi u božićnu radost.

            Prva nedjelja došašća, u našoj crkvi, proslavljena je na svečan način. Svećenik je ušao u crkvu s našim budućim prvopričesnicima, a na kraju mise predstavio ih je našoj župnoj zajednici. Oni se također pripremaju za Isusov dolazak, za      Prvu svetu pričest, kada će prvi put primiti Isusa u svoja srca u obliku male bijele hostije. Na nama župljanima je da se molim za njih kako bi bili ustrajni u iščekivanju Isusova dolaska.

            U svojoj propovijedi don Jozo nam je nastojao približiti ovo vrijeme iščekivanja kroz četiri adventske svijeće. Prva svijeća simbolizira stvaranje svijeta, njegov početak, druga svijeća simbolizira Isusov dolazak među nas, naš susret s Njim (svijeća mira), treća svijeća simbolizira susret s Isusom na svršetku svijeta (svijeća radosti), a četvrta naš susret s Njim u molitvi, euharistiji, kroz dobra djela (svijeća ljubavi). Također, prvu nedjelju došašća mala djeca trebaju darivati svoje roditelje (poljubac, lijepa riječ…), drugu nedjelju došašća mladići i djevojke bi trebali darivati svoje roditelje (zahvaliti im se što se neprestano brinu za njih, ne spavaju noćima te odlučiti, barem u vremenu došašća biti bolji), treću nedjelju majke darivaju djecu (materice), a četvrtu nedjelju očevi darivaju djecu (očići).

           DOLAZAK SVETOG NIKOLE

         Kroz Mise zornice došli smo do druge nedjelje došašća, upalili drugu svijeću na adventskom vijencu i radosnim srcem, na svetoj Misi, pjevali malenom Isusu kojeg željno iščekujemo. Današnju nedjelju obilježio je dolazak svetog Nikole koji je, kao i svake godine, obradovao naše najmanje.  Naša Josipa i ove godine je sve organizirala uz pomoć svojih suradnika. Zahvalila se roditeljima i našem sponzoru Violeta-Grude.

            Treća nedjelja došašća u znaku je biskupijskog karitasa. U ovom vremenu darivanja ne smijemo zaboraviti na one kojima je pomoć najpotrebnija. Nas to ništa ne košta, a nekome puno znači. Pokažimo dobro srce i uljepšajmo nekome ovaj Božić.

            Kao i svake godine, četvrtu nedjelju došašća održava se božićni koncert. Ove godine župa-domaćin su Drinovci. Naši župni zborovi također će nastupiti na tom koncertu slaveći Boga i iščekujući Njegov skorašnji dolazak.

 

            Neka nas sve ovo, uz našu molitvu, odricanja i dobra djela, uvede u najljepše doba u godini – Božić. Otvorimo svoja srca i darujmo samo ljubav, mir i dobrotu ljudima oko nas, a novorođeni Bog neka nas uvijek prati i grije svojom čistom ljubavlju. Sretan Božić!

MISE  ZORNICE

U nedjelju 27. studenog počinje došašće, vrijeme priprave za Božić.
Od ponedjeljka 28. studenog počinju svete Mise zornice.
Svaki dan, osim nedjelje, bit će u župnoj crkvi sveta Misa u 6 sati.

 Adventske zornice imaju neku posebnu draž. Jedni kažu da jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju Euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući. Drugi pak kažu da im je teško misliti na te dane, jer bi htjeli svaki dan prisustvovati zornicama, a ipak je teško rano ustajati svaki dan.

Vjernici u gradu često ne znaju što zornice znače. Oni rano ustaju, nose djecu u vrtić, odlaze na posao, i tko da još misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro.

Živimo u stalnoj izmjeni dana i noći. Čini nam se kao da danju živimo, a noću zamremo. Duže ćeš živjeti ako manje spavaš, kažu ljudi. Noć je mračna, ona je pogodna za lopove, kradljivce i zasjede i čovjek je se boji. Danju slobodno hodamo, svi smo na ulicama, svi radimo, danju se sve vidi.

Noć je ujedno znak boli, tjeskobe i muke. Kao što postoji materijalna noć, postoji i noć duše. Postoje depresije koje ljude muče mjesecima i godinama. Postoje teške napasti i misli kojima se ljudi nikako ne mogu oprijeti. Postoje bolesti, tjeskobe koje ljude tjeraju da viču i uzdišu. Postoje samoće od kojih čovjek osjeća kao da umire. Postoje uvrede od kojih se čovjek nikada ne može oporaviti. Postoje strahovi od ispita, od odlaska na fronte, od umiranja ili gubitka drage osobe. Ljudi žele da sve te patnje što prije prođu. Oni čeznu da nakon tih mračnih noći svoje duše ugledaju jutarnje svjetlo. Oni vape za komadićem zdravlja, života, sigurnosti. Za malo dobrote i za malo pažnje prema njima. Kao što stražar jedva čeka zoru da se više ne mora bojati na stražarskom mjestu, tako i čovjek koji pati jedva čeka da završi ta patnja, da nestane bol, da ode od njega depresija, da pobijedi sumnje, napasti i zlo. U takvoj noći čovjek jedva čeka jutro. Kad se pojavi zora, on je presretan, kad se pojavi malo olakšanja, svjetla, radosti, nade i mira, tada sve u njemu buja od radosti.

Prvi kršćani su povezivali materijalnu noć i noć duše. Noću su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doživjeli zoru svojih osjećaja, savjesti i duše, a onda izlazeći sa sastanaka doživjeli i kraj noći. Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi: srca gore, evo zore, podignite glave, evo, približilo se vaše otkupljenje. Noć je poodmakla, dan se približio. Kraj je patnji, dolazi oslobođenje. Kraj je grižnji savjesti, dolazi oproštenje i otkupljenje. Kraj je preziru, dolazi sloboda i ljubav. Kraj je nehumanosti, dolazi čovjekoljubivost Božja. Tako očekujući u svojim zornicama Božić, kršćani očekuju i konac svijeta, dolazak Isusa Krista, a to znači dolazak boljeg društva, dolazak mira, razumijevanja među ljudima, dobrote i topline u srcima.

Mnogim ljudima su noći duge. Ovisnici znaju da je njihova noć beznadna, alkoholičari se ne nadaju da njihova noć ima svanuće, napušteni nemaju nade da će biti opet prihvaćeni. Bolesni zatvorenik ne nada se da će ugledati slobodu. Ovisnik o svojim zločinstvima ne nada se da će opet biti častan čovjek. Čovjek stisnut grijehom ne vidi više nade. Svima njima žele zornice reći da će zora sigurno stići. Jer »Sunce pravde« dolazi u Isusu iz Nazareta. Svaki Božić obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje čovječanstvu da se nada, Crkva želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive.

Zora već sviće, dolazi dan i kraj tvojih muka. Ustani danas ranije, sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to više što si patnik. Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke. Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom. Nemoj očajavati. Dan se bliži.

Preuzeto iz knjige: “Oaze života”

PROSLAVA SVETE CECILIJE U NAŠOJ ŽUPI


Napisala: Mirela Knezović
Foto: Ivana Palac 

       Spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojom glazbom i pjesmom pridonose ljepoti svete  Mise, slavimo 22. studenoga. No, koliko zapravo znamo o ovoj svetici i njenom životu?

         Prema staroj predaji sveta Cecilija je rođena početkom 3.st. u Rimu, u patricijskoj obitelji. Odgojena je kao kršćanka, a svoje djevičanstvo zavjetovala je Bogu. No, roditelji su je udali za plemića Valerijana, poganina. Na sam dan vjenčanja Cecilija mu je priznala da je kršćanka te kako se zavjetovala Bogu, a pored sebe ima anđela koji joj pomaže održati to obećanje i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njen zavjet. Ali ako bude poslušan, Bog će ga nagraditi. Valerijan, ne samo da je pristao održati njen zavjet, nego se i krstio, a to je učinio papa Urban I. u katakombama zbog progona kršćana. Na povratku s krštenja, oboje su vidjeli anđela koji ih je okrunio krunom od ruža i ljiljana. Nakon toga i Valerijanov brat se krstio, a nedugo zatim su oba osuđena na smrt zbog kršćanstva. Cecilija ih je pokopala, a zatim su i nju uhvatili i odveli pred sud. Zatvorili su je u kupaonicu u njenoj vlastitoj kući s namjerom da se uguši, no to se nije dogodilo. Ponovno je osuđena na odrubljivanje glave, a krvnik joj nije uspio oduzeti život ni nakon tri pokušaja. Četvrti put nije smio zamahnuti zbog zakona. Cecilija je ostala živjeti još tri dana, a za to vrijeme je uspjela ostaviti sva svoja dobra siromasima, a kuću Crkvi. Pokopana je u Kalistovim katakombama i to u tzv. „kriptu papa“, a kasnije je njeno tijelo prenešeno u baziliku u Trastavereu (na tom mjestu bila je njena kuća, a pošto je kuću darovala Crkvi, tu se izgradila bazilika).

            Krajem 16.st. sarkofag svete Cecilije ponovno je otvoren, a tijelo je pronađeno u dosta očuvanom stanju te su ga obukli u odjeću od svile i zlata.

          Smatralo se da je sveta Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosku pjesmu. Govorilo se kako može svirati na svakom glazbalu. Zato se i slavi kao zaštitnica glazbe i glazbala. Posebna su joj oznaka orgulje.

-          PROSLAVA SVETE CECILIJE U NAŠOJ ŽUPI

           Na dan svete Cecilije, 22. studenoga, veliki zbor Nebeske ruže, odlučio je dostojanstveno proslaviti svoju zaštitnicu. Vrijedne članice potrudile su se napraviti malu zakusku kako bi druženje bilo ugodnije. Druženju se pridružio i naš župnik, don Jozo, kojemu se ovim putem još jednom zahvaljujem što je podržao našu malu proslavu. U ugodnoj atmosferi nije nedostajalo, razgovora, smijeha, a ponajmanje pjesme, što i priliči današnjem danu. Nadam se kako će se ovakvo druženje nastaviti i budućih godina u još većem sastavu milozvučnih glasova. A kako bi to tako i bilo, nemojmo se zaboraviti redovno moliti svojoj zaštitnici:

-          MOLITVA SVETOJ CECILIJI

           Sveta Cecilijo, koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje, i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja, pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata, onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje, i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala. Pomozi nam dostojno animirati svetu Liturgiju, iz koje izvire život Crkve, svjesni važnosti naše službe. Darujemo ti napore i radosti našeg rada, da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije, kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina Sina Isusa. Amen.

 

 



NEDJELJA KRISTA KRALJA

Napisala: Mirela Knezović

Foto: Ivana Palac

Nedjeljom Krista Kralja (Krist, Kralj svega stvorenja i svega stvorenoga) završava jedna liturgijska godina. Tada bismo se trebali zahvaliti Bogu na svom milosrđu koje smo primili u protekloj godini, ali zahvaliti Mu i na svim križevima koje smo strpljivo nosili uz Njegovu pomoć. Također, stalno moramo razmišljati i o onome što dolazi, o vječnosti i vječnom kraljevstvu. Svake nedjelje i molimo: …i opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, pa bismo i trebali živjeti u tom iščekivanju. Završetak liturgijske godine želi nas podsjetiti da je Kristovo kraljevstvo jedini cilj našeg ovozemaljskog puta. Zato bismo uvijek na umu trebali imati rečenicu iz Novog zavjeta: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.

Nedjelja Krista Kralja, u našoj župnoj zajednici, proslavljena je na svečan način. Svećenik je s ministrantima, u svečanoj procesiji, ušao u crkvu, dok je odzvanjala pjesma Kristu Kralju. Također, danas je bilo i svečano primanje novih ministranata u službu. Naša župa bogatija je za pet novih ministranata, a dragi Bog neka im podari sve ono što je potrebno kako bi bili ustrajni u vršenju onoga što su započeli.

Samo Evanđelje nam je donijelo sliku Krista Kralja Kojega su Židovi okrunili trnovom krunom i s podsmjehom Mu govorili: Zdravo Kralju židovski. Jadni oni, nisu ni slutili tko je On zapravo, da je on pravi Kralj, i na nebu, i na zemlji. Trebalo je da Krist podnese pregorku muku i smrt na križu kako bi postao Kralj. To neka nam uvijek bude na umu kada mislimo kako nam je teško, kako nema izlaza. Sjetimo se tada našeg Kralja i znajmo kako je On uvijek uz nas, i u dobru, i u zlu i neće dati da ni jedna Njegova ovca bude izgubljena.

Na kraju svete mise župnik se zahvalio svima onima koji su na bilo koji način pomogli u izvršavanju župnih obaveza, a pogotovo ministrantima koji vjerno i ustrajno dolaze na sastanke, služe na svetoj misi i pomažu župniku kad god to treba.

            Dragi vjernici, iza nas je još jedna liturgijska godina. Sigurno je bilo i dobrih, ali i teških trenutaka. No, unatoč tome, zahvalimo Bogu na svim dobročinstvima i križevima, jer On zna zašto sve radi. Otvorimo svoja srca i radosno krenimo ususret Njegovom dolasku, ususret Božiću. Ispred nas je vrijeme iščekivanja, vrijeme Došašća. Nastojmo molitvom i dobrim djelima otvoriti svoja srca malenom Isusu kako bi Ga ogrijala naša ljubav u hladnoj štalici.

 
 

MISA ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE 

 
 

 Zahvalnost je čarobna vrlina koja rehabilitira naš odnos prema stvarima, bićima i odlikama koje posjedujemo. Posebno je zaslužna za razinu naše sreće i uspjeha, jer usredotočivanjem na sve ono na čemu možemo biti zahvalni po prirodnim zakonima privlačimo još više toga na čemu možemo biti zahvalni.

U nestašici, dok mediji jačaju naš osjećaj da nemamo dovoljno, zahvalnost je čarobni štapić koji odvraća naš pogled od svega onog što nemamo prema svemu onom što imamo i što nam je dragocjeno. Tim preokretom uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovode do sreće i uspjeha.

Kako bi se vježbali u zahvalnosti I Crkva je u svoj liturgijski kalendar ubacila Dan u kojem se trebamo zahvaliti Bogu za sve što nam je kroz proteklu godinu udijelio za hranu, za sve plodove zemlje.

Ovaj Dan Zahvalnosti u našoj je župi bio pomalo kasno, tek prošle nedjelje 6. 11. 2016. na svečanoj svetoj Misi u 11 sati. Misa je započela malom procesijom sa puno ministranata i djecom koja će dogodine u 5. mj. biti prvopričesnici. Oni su prinosili i košare u kojima su bili neki od plodova zemlje: šipak, mandarine, krumpir, luk, žito, tikvice, kruh… kako je već kome majka brižljivo pripremila!

Župnik se u svojoj propovijedi osvrnuo na to kako je sve nekako povezano, priroda i čovjek. Povezuje ih prolaznost života koji je poput godišnjih doba: djetinjstvo je kao proljeće, ljeto je poput mladenaštva, jesen je poput zrelosti, a zima je poput starosti. Iako je naš župnik danas predstavljao „zimu“, ljepota Mise je bila u svem onom „proljeću“ kojim je bio okružen: mnogobrojnim malim ministrantima i malim budućim prvopričesnicima koji su naprosto sjajili u svojoj neiskvarenoj i dječjoj čistoj ljepoti! Kao što trebamo moliti dragoga Boga da očuva našu zemlju i usjeve od zagađenja i katastrofa, još više ga trebamo moliti da sačuva našu djecu od svih novotrendovskoh zračenja koja im žele ukrasti te nevine duše!

 

Paula Tomić