Članci

VRIJEME BLAGDANA U NAŠOJ ŽUPI

19 potencijalnih novogodišnjih odluka za vaš duhovni život

Možda ste u novoj godini već odlučili zdravije jesti i početi s redovitom tjelovježbom. No je li briga za vaš duhovni život dio vaših novogodišnjih odluka? Nudimo vam nekoliko malih i praktičnih koraka po kojima ćete u 2015. postati duhovno osnaženi.

Autor: Mary Rezac/Catholic

1. Dnevna misa. Ako uopće ne idete na misu, krenite jednom tjedno. Ako idete jednom tjednom, sada pođite dva puta. Ako već idete svaki dan, onda nemamo više tu što dodati.

„Na najbolji ćemo način iskoristiti vrijeme tako da ga svakoga dana 'izgubimo' na onih pola sata koliko traje sveta misa.“ 
Frederic Ozanam

2. Dnevna molitva krunice. Osobno krunicu najviše volim moliti tijekom vožnje u automobilu ili tijekom šetnje. Ako tu molitvu odgodim za vrijeme neposredno prije počinka, onda redovito zaspem. Pronađite vrijeme koje vama najviše odgovara.

3. Naučite napamet biblijski citat. Na papirić zapišite jedan biblijski citat i držite ga na svome radnom stolu cijeli tjedan.

„Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Mt 4,4

4. Klanjanje. Preporučam odlazak na klanjanje barem jednom tjedno, barem na pet minuta.

„Tijekom svetog sata klanjanja predstavljamo sve one u svijetu koji ne poznaju Isusa.“
Sveti Ivan Pavao II.

5.  Djelovanje u župi. Moja je generacija (koja seže duboko u prošlo stoljeće) poznata po mijenjanju župa i nevezivanju na onu u kojoj živimo. Međutim, mnogo je bolje da rastemo unutar svoje župske zajednice. Učinimo to.

6. Davanje desetine. Dajte desetinu za potrebe vaše župe. Jamčim vam da će Bog blagoslovite vašu velikodušnost.

„Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg. Ugodna je žrtva pobožna čovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja. Darežljivim srcem časti Gospoda i ne škrtari prvinama što ih prinosiš. Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radošću posvećuj desetinu. Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, darežljivo i koliko možeš. Jer sve Gospodin plaća i vratit će sedmerostruko.“ Sir 35,4-10

7. Saznajte više o osobi koja je na putu prema kanonizaciji, ali zasad je proglašen slugom Božjim/službenicom Božjom ili blaženim. Počnite moliti njihov zagovor i vidjet ćete možete li doprinijeti njihovom proglašenju svetima. Čitanje životopisa svetaca može ojačati vašu vjeru te ćete na taj način steći istinske uzore svetosti.

„Vjerujemo u općinstvo svih Kristovih vjernika: putnika na zemlji, pokojnika koji dovršuju svoje čišćenje i blaženika u nebu; svi oni zajedno čine jednu Crkvu. Vjerujemo da u tom zajedništvu premilosrdna ljubav Boga i njegovih svetih stalno prima naše molitve.“ 
Papa Pavao VI.

8. Sudjelujte u aktivnostima svoje župe. Znam, ponavljam se, ali važno je Bogu staviti na raspolaganje svoje talente kao što su pjevanje, izražajno čitanje, vještine vođenja ili jedostavno pomaganje.

9. Duhovno posvojite svećenika ili redovnicu moleći i posteći za njega/nju. Posvećenim je  osobama također potrebna naša molitva! Otvorite oči i potražite svećenika za kojega ćete redovito moliti.

10. Učinite nešto za beskućnike. Papa Franjo nas neprestano potiče da izađemo u susret siromašnima, da ih upoznamo, da ih gledamo u oči i ljubimo ih. Raspitajte se u obližnjem prihvatilištu za beskućnike trebaju li dobrovoljaca ili imse jednostavno nasmiješite kada ih susretnete na ulici.

11. Posjetite osobu za koju znate da je usamljena. Učinite odmak od (ne)društvenih mreža i potražite prijatelja koji trpi.

„Usamljenost i osjećaj neželjenosti je najstrašniji oblik siromaštva.“
Blažena Majka Terezija iz Calcutte

12. Nađite skupinu vjernika s kojima ćete proučavati Bibliju. Ne možete je naći? Vidi broj 13.

13. Pokrenite biblijsku grupu. Lako ćete naći materijal koji možete proučavati. Obratite se za pomoć svome župniku.

„Ne poznavati Sveto pismo znači ne poznavati Krista.“  
Sveti Jeronim

14. Redovita ispovijed. Prošlo je već mnogo vremena od kada ste se zadnji puta ispovjedili? Donesite odluku da ćete se tim sakramentom ove godine redovito služiti. Preporučuje se da se ispovjedamo jednom mjesečno ili češće. Lako ćete saznati termine ispovijedi u obližnoj crkvi.

Kćeri moja, dok se za ispovijed pripremaš u mojoj prisutnosti, ti se također ispovijedaš preda mnom. Osoba svećenika za mene je samo ekran. Nikada nemoj analizirati kojim sam se svećenikom poslužio pri ispovijedi; na ispovijedi otvori svoju dušu kao što to činiš preda mnom i ja ću te ispuniti svojim svjetlom. (1725.)
Sveta Faustina, Božansko milosrđe u mojoj duši

15. Pozovite nekoga da s vama pođe na svetu misu ili ispovijed. Evangelizacija je ponekad nešto tako jednostavno poput osobnog poziva.

16. Isprobajte novi način molitve. Osjećate da ste zaglavili u određenom načinu na koji molite? Pokušajte moliti na novi način. Razmislite o molitvi časoslova ili zagovornoj molitvi. Bog nam govori na mnoštvo različitih načina.

17. Posjetite dom za starije osobe ili prijatelja u bolnici. Sjećate li se sedam tjelesnih djela milosrđa?

18. Potražite duhovno vodstvo. Duhovno vodstvo nam ne treba samo kada želimo razlučiti svoj životni poziv. Možda se nalazite na životnoj prekretnici ili niste zadovoljni svojim odnosom s Bogom. Svećenik, redovnica ili redovnik može vam tu biti od velike pomoći.Samo ga/ju potražite.

19. Otiđite na duhovnu obnovu. Odvojite vrijeme samo za sebe i Isusa.

VAŽNA NAPOMENA: U duhovnome je životu vrlo važno da činimo male, nama izvedive korake prema Bogu kako se ne bismo obeshrabrili. Odaberite jednu ili dvije stvari s ovoga popisa i počnite ih primjenjivati u svome životu.

 

Dok je sat otkucavao ponoć,

zaželio je želju i začuo glas iz tame: ‘Bezumniče!’

Stari je običaj da se na Novu godinu – dok sat otkucava ponoć – zamišljaju želje, da se mašta o budućnosti i ispunjenju najintimnijih želja. I evo opet Nove godine. Što ćemo danas poželjeti sebi, drugima, svakome i svima? Čemu se, na ovu Novu godinu, nadamo?

Nadamo se onome što izražava riječ koja nikada neće umrijeti u ljudskom jeziku, a ta riječ jest – sreća. “Sretna Nova godina!”, tako jedni drugima čestitamo Novu godinu. Svatko od nas Novoj godini želi doživjeti neku vlastitu sreću. Ali, sama vjera u to da je sreća moguća, da je moguće čeznuti za srećom, da je moguće nadati se sreći, jest opća vjera. Međutim, postavlja se pitanje – kada je čovjek doista sretan?

Danas, nakon tolikih stoljeća ljudskog iskustva, nakon svega toga što smo otkrili o čovjeku, jasno je da se sreća ne može poistovjetiti ni sa čim izvanjskim: ni sa novcem, ni sa zdravljem, ni sa uspjehom, ni sa čim za što pouzdano znamo da se ne podudara sa onim uvijek tajanstvenim i neuhvatljivim pojmom sreće.

Jasno je da je fizičko zadovoljstvo neka sreća. Ali, ne puna i potpuna sreća. Jasno je da je i novac neka sreća, istovremeno i mučenje. Jasno je da je i uspjeh neka sreća, ali uspjeh je – u isti mah – najuže vezan sa strahom. I što je izvanjska sreća veća, to je ona iznutra krhkija, to je veći strah čovjekov da je ne izgubi, da ju neće uspjeti sačuvati, da će ju ispustiti iz svojih ruku. Možda baš zato u novogodišnju ponoć govorimo o novoj sreći, budući da se uvijek ispostavi da ona “stara” sreća baš i nije bila stvarna sreća, jer joj je uvijek nešto nedostajalo. I mi smo svake novogodišnje noći ponovno zagledani u budućnost sa čežnjom, željama i nadom u našem srcima…

Bože moj, kako su davno bile izgovorene evanđeoske riječi o čovjeku koji se obogatio i izgradio nove žitnice za svoju ljetinu i koji je sebe smatrao sretnim čovjekom, jer je imao sve što mu je, po njegovu mišljenju, bilo potrebno za sreću. Međutim, te noći mu je bilo rečeno: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ I upravo se u tom podsvjesnom znanju kako ništa nećemo uspjeti sačuvati, kako je pred nama samo kraj i raspadanje, nalazi taj otrov što neprestano truje svaku našu malu i ograničenu sreću. Po svoj prilici je zbog toga i nastao običaj da se na Novu godinu – dok sat otkucava ponoć – bučno veseli i viče, da se namjerno huči i buči. A to je sve činjeno iz straha – iz straha – iz straha čovjekovog da u tišini i samoći ne začuje otkucavanje sata i vremena – taj neumoljivi glas sudbine. Prvi otkucaj, drugi, treći… i sve tako, neumoljivo, jednolično, strašno – do kraja. I ništa se promijeniti neće i sve će nestati.

I to su ta dva istinski duboka i neuništiva pola ljudske spoznaje: strah i sreća, užas i maštanje. Ta nova sreća o kojoj maštamo u novogodišnjoj noći  zapravo je sreća koja bi nas u potpunosti umirila, koja bi u nama pobijedila i uništila iskonski strah. To je sreća u kojoj više nikada ne bi bilo onog užasa što se stalno gnijezdi u dubinama naše svijesti, od kojega cijelo vrijeme pokušavamo pobjeći kroz zabavu, brige buke svakodnevnog života, ali čija strašna gluhost nadvladava svaki naš pokušaj.

“Bezumniče!”. Da, bezumno je – u svojoj bîti – neprestano ljudsko maštanje o sreći u svijetu porobljenom strahom i smrću. I čovjek na vrhuncima svoje kulture to priznaje. Kakvom samo potresnom istinitošću i tugom zvuče stihovi velikog životoljupca A. S. Puškina: “Na svijetu sreće nema!”. Kakvom je samo uzvišenom tugom prožeta svaka istinska umjetnost! A tamo dolje, u nizini svakodnevnog života, ljudski mravinjak huči i buči i misli da će mu od buke i umjetnog veselja doći nekakva sreća.

Ne, sreća dolazi isključivo onda kada se čovjek istinoljubivo, hrabro i dubinski zagleda u svoj život, kada sa tog života skine sve koprene laži i samoobmane, kada pogleda oči u oči strahu, i – konačno – kada shvati da je istinska, neprolazna i besmrtna sreća uvijek i isključivo u susretu sa Istinom, Ljubavlju, sa onim beskrajno uzvišenim i prečistim što je čovjek oduvijek nazivao i naziva – Bogom.

„U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“, govori apostol Ivan za Krista. A to znači: tu svjetlost ne obuzima ni strah ni užas; ta svjetlost nadvladava i tugu i očaj.

O, kada bi ljudi u svojoj oholoj utrci za kratkotrajnom srećom smogli snage zaustaviti se, zamisliti i zagledati u dubine života! O, kada bi htjeli čuti glas Božji koji im se obraća u tim dubinama! O, kada bi ljudi znali što je istinska sreća!

„I radosti vaše nitko vam oteti neće“, stoji u Evanđelju. Pa, zar mi, dok otkucava ponoć na Novu godinu, razmišljamo upravo o takvoj sreći koju nam nitko više oteti neće? Ali, kako rijetko dostižemo takvu dubinu života! Kao da je se zbog nečeg pribojavamo, te je stalno odlažemo: neću se danas, već sutra, ili prekosutra baviti onim najvažnijim i vječnim. Danas nemam vremena. Uostalom, ima još vremena… međutim vremena je tako malo! Još malo i sat života će otkucati posljednji čas. Čemu onda odlagati susret sa onim vječnim i najvažnijim? Jer blizu je Onaj Koji govori: “Evo, stojim pred vratima i kucam! I kada se barem ne bismo bojali pogledati Ga, vidjeli bismo u Njemu istinsku svjetlost, istinsku radost i istinsku ljepotu, te bismo odmah shvatili što doista znači ta tajanstvena i neuhvatljiva riječ – sreća.

Alexander Schmemann

                                                  NIKOLIJADA U NAŠOJ CRKVI

 Nedjelja Krista Kralja –

prijam ministranata

KAKO OTKRITI BOGA U BETLEHEMSKOJ ŠTALICI

Božansko milosrđe ne teče po brdima ljudske oholosti,

nego se izlijeva po dolinama ljudske poniznosti.

      Biti dijete znači imati duh koji teče iz vode krštenja, znači vjerovati u ljepotu, u ljubav, znači živjeti u lješnikovoj ljusci, a smatrati se kraljem nepreglednih prostranstava, znači pretvoriti ono što je nisko u uzvišeno, ništa u sve. Evo što znači biti dijete. Dakle, jedino ukoliko smo maleni otkrivamo nešto veliko.

   Postoji bliska veza između tjelesne malenosti, (djetinjstvo) i duhovne malenosti, a to je poniznost. Ne možemo stalno biti djeca, ali možemo gledati kao djeca, možemo biti ponizni. Ako čovjek hoće otkriti nešto veliko, mora se umanjiti. Otkrivanjem većeg od sebe čovjek postaje manji, a ujedno velik kad ima sposobnost, dar, otkriti veličinu veću, nego je on sam. Ako uzveliča svoje "JA" do beskonačnosti, neće ništa otkriti jer ništa nema veće od beskonačnog. Ali, ako svoje "JA" svede na nulu, uspjet će otkriti veliko. Kako će čovjek otkriti Boga u štalici u božićno vrijeme? Kako će naći razloga svojoj radosti i veselju?Jedini odgovor na to pitanje je samo ako bude malen i ponizan, samo će tako naći Boga u liku malog djeteta.

    Da tu istinu shvatimo: Zamislimo dva čovjeka, kako ulaze u crkvu i prilaze betlehemskoj štalici, gdje se Isus rodio. Jedan je   ohol, a drugi  ponizan. Prvi neka priđe špilji otrovan ohološću.  Zar mislite da će on moći prepoznati u djetetu beskonačnog   boga? On je toliko velik da nema ništa većeg od njega, pa ni Bog. Oholica je pun sebe, tako da ništa više ne može u njega stati. Za njega je sve maleno. Ono što je veće od svemira, po kome je sve postalo, za njega je samo djetešce povijeno u pelene, i ništa više.  Oholica se jedva udostoji baciti pogled na Josipa, odrpana čovjeka, koga niti jedan ugostitelj u Betlehemu nije htio primiti. Proma- šio je Beskonačno jer je bio ohol. Nije otkrio Boga jer je bio prevelik, umišljen da je veći odNjega. Dakle, jedino kad smo maleni, ponizni, otkrivamo nešto veliko - pa i Boga.

Vjera poniznog čovjeka

    Čovjek jednostavan, ponizan, stoji ispred betlehemske štalice, vjeruje da ne zna sve, čovjek koji hoće učiti i naučiti i tako se upopunjavati. On gleda isti prizor, što ga je gledao oholica, ali on taj prizor drugačije vidi. Gleda sve oko sebe i iznad sebe, gleda zvijezdu, gleda malog Isusa, gleda jasle, magare, kravu, siromaštvo, a vidi Boga, koji postaje čovjekom. Povoji kojim Marija ovija tijelo Djeteta bit će jednom raskinuti. Ponizan čovjek zna da su svi narodi položeni u ove slabe djetinje ruke. Dan 25. prosinca za ponizna čovjeka je Božić, jasle su prijestolje, slama je kraljevsko perje, štala je dvorac, a malo dijete Isus je Bog. Jedino kad smo ponizni, a to znači maleni, otkrit ćemo ono što je veliko.

 Samo ponizan čovjek prihvaća vjerom Utjelovljenje   Sina Božjega. Vjera govori poniznom čovjeku da je On Stvoritelj ljudskog roda, i upravo, taj Stvoritelj postaje čovjekom. Rođen od žene majke, ali On je onaj, koji je postojao prije svoje majke. On uzdržava kozmos i vlada nebom. Rođen u vremenu, a ipak je postojao prije svih vremena kako to molimo u misnom vjerovanju:  "Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga, od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena,  istobitan s Ocem, po kome je sve stvoreno."

Ponizan čovjek, vjerom vidi u ovom djetetu dva života, Božanski, kojeg Krist uvijek posjeduje svojim vječnim porađanjem u Očevu krilu i ljudski   život, kojeg je započeo Utjelovljenjem u Marijinu krilu. Ono što je ljudsko ne umanjuje ono što je Božansko.

   Dakle, samo ponizne, jednostavne duše, vide Božju veličinu u malenom Djetetu, i mogu razumjeti razlog njegova dolaska, pohoda. On je došao na ovaj naš planet među nas, da nam kaže kako samo Bog može reći: "Dajte mi vaše čovještvo, a ja ću vam dati moje božanstvo. Dajte mi vaše vrijeme, a ja ću vam dati moju vječnost, dajte mi vaše umorno tijelo, a ja ću vam dati otkupljenje, dajte mi svoje srce, a ja ću vam dati ljubav, dajte mi svoje ništavilo, a ja ću vam dati moje Sve."

Postao kao dijete

     Kao što je Isus, koji je Bog, sišao na zemlju i došao među nas kao dijete tako se i mi moramo spustiti sa svoje oholosti do razine onoga što smo u njegovim očima: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko."(Mt 18,3)

   Postati kao djeca, znači ponizno i istinito suditi o sebi, upoznati svoju slaboću, svoj grijeh, siromaštvo svega što sada činimo, ali snagu i mudrost budemo li dovoljno ponizni da kleknemo pred dijete Isusa u štalici na slamici, da ga priznamo da je on nama sve, život.

Rođendan Boga-Čovjeka je rekao bih dječji dan, kad se starost poput raka vraća nazad, kad ponosni postaju djetetom, stojeći pred štalicom, veliki postaju maleni, a svi zajedno nalaze svoga Boga kome se svi raduju i zajedno pjevaju. Svi ćemo stupiti pred božićne jaslice i tu ostaviti svoju mudroliju i svoju oholost. Kleknut ćemo na koljena pred najveću ženu svijeta, Mariju, koja nosi crvenu ružu materinstva i bijelu ružu djevičanstva. Porodivši Isusa ona je postala majka svih ljudi. Molit ćemo Gospu da nas nauči služiti Bogu, u siromaštvu i neimaštini, ljubiti Boga u životnim nedaćama i moliti Boga u zgodno i nezgodno vrijeme. Ako smo zaista maleni i takovi pristupamo štalici naša će duša biti radosna jer ćemo otkriti nešto najveličanstvenije, otkrit ćemo Beskonačno. Ako smo dovoljno ponizni poći ćemo Isusu, koji nema svoga doma, naći ćemo svoj dom. Isus dolazi na svoj način svakome, onome sretnom radosnom, onome čije je srce prazno, nekima kad im suze teku niz obraze, On Krist dolazi, na dan porođenja Boga, na dan Božića. Mnogi od nas na Božić stat će pred betlehemsku štalicu i razmišljati o Bogu koji se udomiomeđu nama i prepoznati ga. Bit će i oni koji će oholo samo pogledati i bez poklona   vratiti se bez riječi. Neki opet neće se ni pojaviti jer im je duša zasjenjena grijehom, jer nisu smjeli ni htjeli zbog svojeg lažnog ponosaslegnuti glavu i pokloniti se, priznajući svoje grijehe u sakramentu ispovijedi.

   Dragi vjerniče, znam da voliš vidjeti svemogućeg Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u svoj svijet, u svoju dušu. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika. Samo je takav Bog i nema ga ovdje na zemlji drugačijeg, samo bogočovjek koji te voli, pusti ga da se rodi u tvojoj duši u skrušenoj valjanoj ispovijedi. Ne daj se zavesti simbolikom. On je, istina, čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je On, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta. Neka duša sviju nas izgovara riječi i to iz nutrine: RODIO SI SE MEĐU NAMA, Bože naš.

 

don Jozo Ančić, župnik

MISE ZORNICE U LEDINCU

Kao i proteklih godina, tako ćemo i ove svakim danom kroz Došašće, imati mise zornice u 6,00 sati ujutro.

 

Kroz to vrijeme neće biti jutarnjih misa u 7,00, već samo misa zornica u 6,00 sati, na kojoj ćemo moliti i za naše pokojne za koje smo toga dana nakanili. 

ŽUPNE OBAVIJESTI

Na vanjski način proslavit ćemo  Božić u našoj župnoj zajednici na ovaj način:
Mise zornice u 6,00 sati.
Adventski blagdani:
Sv. Barbara 4. prosinca,sv. Nikola 6. prosinca, sv. Lucija, 13. prosinca
Organiziramo dolazak  sv. Nikole i podjele darova djeci 7. prosinca,  Misa u 11,00 sati
BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM, 8. prosinca, sv. Misa u 6,00 sati zornica i 10,00 sati 

Zimske kvatre slave se srijedu (10. 12.), petak (12. 12.) i subotu (13. 12.) Nakana molitve i posta je kršćanska dobrotvornost i zahvalnost Bogu za njegova dobročinstva.

17. 12. ISPOVIJED ZA SVE VJERNIKE:

        Prva grupa:    15,00 sati
        Druga grupa:  17,00 sati
 
  Nema ispovijedi u 10,00 sati

ISPOVIJED STARIH I NEMOĆNIH U ŽUPI

  9. 12. utorak:      LEDINAC
10. 12. srijeda.:    PODLEDINAC I P. VLAKA
11. 12. četvrtak:   VIŠNJICA
12. 12. petak:       MEDOVIĆI

Napomena: Ispovijed starih i nemoćnih započinjat će od 8,00 sati.

MISA POLNOĆKA: u noći između srijede i četvrtka u 24,00 sata, slavit ćemo svečanu sv. Misu polnoćku.

BOŽIĆ: u četvrtak, na svetkovinu Božića – Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, slavit  ćemo svetu Misu u 11,00 sati. Nema jutarnje Mise.
SV. STJEPAN PRVOMUČENIK, 26. prosinca, sv. Misa u 11,00 sati.
SV. IVAN  APOSTOL, 27. prosinca,  sv. Misa u 11,00 sati.
BLAGDAN SVETE OBITELJI, Nevina dječica,  29. prosinca,
blagoslov djece uz sv. Misu u 11,00 sati.

SILVESTROVO, 31. prosinca, MISA ZAHVALNICA ZA PROTEKLU GODINU u 17,00 sati