GROBLJA U ŽUPI

GROBLJE LEDINAC – KRSTINE

Groblje na Ledincu je jako staro groblje što pokazuje i nekropola mnogih stećaka koji se nalaze u ovom groblju. Jedan od najpoznatijih stećaka u području ovog groblja je onaj Marka Petrovića na kojem je hrvatskom ćirlicom ispisano:

„Da se zna kako bi u Marka Petrovića osam sinova, od plemena Pojmilića i uskikoše kamen na oca Marka i mater Divnu.“

Po stećcima, kamenim svjedocima vremena možemo ustvrditi da su na ovom lokalitetu od davnina pražitelji ovog mjesta pokapali svoje potomke.

 
Groblje „Krstina“ na Ledincu svoj naziv je dobilo po velikom starom križu od kamena koji je stajao među starim spomenicima. Taj veliki kameni križ se kroz vrijeme očuvao i sačuvao pa ga i danas možemo pronaći u ovom groblju kao svjedokom naziva ovog groblja. 

Utemeljenjem župe Rasno 1872. godine i dolaskom prvog župnika Rasna o. fra Ilije Lekića (Leke) u ovu župu kojoj je pripadao i Ledinac, povukli su sa sobom mnoga pitanja, a jedno od najvažnijih je bilo i središte novoosnovane župe. Želja prvog župnika Rasna, fra Ilije Lekića, porijeklom iz Ledinca je bila da središte župe bude na Ledincu, no žitelji Rasna nisu se nikako slagali s time. U toj želji je i započeo gradnju kapele na Ledincu. Jedno od mogućih mjesta buduće kapele je bio i lokalitet današnjeg groblja „Krstine“, no u tom trenutku to nije bilo moguće. U svojoj „Kronici“ 1872. godine fra Iliija Lekić navodi da „da groblje „Krstina“ nije ograđeno, a da je gospodar Ledinca Salko Ćemalović za sebe ogradio predviđeni teren za kapelu“.
Vjerojatno je  gospodar Ledinca saznao za planove gradnje kapele na ovom lokalitetu te je želio omesti planove gradnje kapele. Iz predaja koje su se pričale u narodu, vjerojatno je tih godina fra Ilija Lekić uspio ograditi groblje nagodbom sa gospodarom Ledinca Salkom Ćemalovićem, a kapelu započeo graditi na imanju svoje obitelji po svojoj osobnoj volji.
1. svibnja 1873. godine središte župe Rasno je i formalno prebačeno u Ledinac i župa je bila pod naslovom sv. Križa koja je svoj naziv dobila opet po velikom križu od kamena koji se nalazio u ledinačkom groblju.  Zbog velike nesloge i svađa između susjednih sela koji su pripadali ovoj župi Ledinac, župa sv. Križa nikad nije zaživjela u svom pravom smislu, kao i nedovršena kapela sv. Križa  u kojoj se nikada nije održala sv. Misa, pa je 1874. središte župe ponovno vraćeno u Rasno.
Za neku službenu godinu osnivanja ovog groblja uzimamo 1872. godinu, iako je, po stećcima vidljivo da su se na ovom mjestu pokapali ljudi i prije ovog vremena. Prvi upis u maticu umrlih za Ledinac smo pronašli u MU župe Rasno iz 1873. godine. Nažalost, svi stari spisi, zapisi i matice stare župe Blato(Široki Brijeg) su spaljeni  1947. godine kada su partizansko-komunističke vlasti uništile sve stare matice i vrijednu arhivsku građu franjevačke knjižnice na Širokome Brijegu. Zbog toga je i otežano i onemegućeno istraživanje tog dijela povijesti prije uspostave župe Rasno. S naseljavanjem Ledinca kroz godine, raslo je i ovo groblje, a osnivanjem župe Ledinac 1930. godine i odcjepljenje od župe Rasno i s početkom gradnje crkve na Ledincu 1933. godine ovo se groblje našlo tik uz crkvu i njezino dvorište, ispod gomile na kojoj se gradila nova župna crkva župe Ledinac. U sadašnjoj grobaljskoj kapelici se nalazi i svećenički grob prvog župnika župe Ledinac don Ante Čule. Kroz vrijeme se puno toga uradilo i uređivalo u ovom groblju, dok je zadnje uređenje ovog groblja bilo 2021. godine kada je groblje na novo prošireno i ograđeno novim betonskim zidom. Pored groblja se nalazi i mrtvačnica, a okoliš oko groblja je skladno uređen.

PAVIĆA GROBLJE – PODLEDINAC

Ovo groblje spada u novija groblja ove župe koje se smjestilo u jednom od zaselka Podledinca koje se zovu Pavići, te se zbog lokaliteta na kojem se nalazi ovo groblje tako i prozvalo. Groblje je osnovano 1965. godine i prvi ukopnik u ovom groblju je Frano Leko (Jurišić). Dok se jedan dio Podledinca ukopava na groblju Krstine, drugi dio Podledinca u koji spadaju zaselak Pavići, dio Podledinca koji ide prema Poganoj Vlaci i Borajni te Brzice iz Pogane Vlake su ukopnici ovog groblja. U groblju postoji lijepo uređena kapela koja ujedno služi i kao mrtvačnica.

TOMIĆA GROBLJE – POGANA VLAKA

Groblje je osnovano  1979. godine kada je dio župljana koji su pripadali starom groblju „Pogledača“ zbog prenatrpanosti ovog groblja odlučili napraviti ovog groblje. Uzeta je lokacija Tomići – Brljevine i napravljeno je malo groblje od 10 grobnica sa 27 mjesta. Ovo je ujedno i najmlađe groblje u našoj župi.
Prva ukopana u ovo groblje je Marija Tomić (Antešić) 1980. godine. U početku je bila napravljena jedna kapelica koja je kasnije srušena 2007. godine te je napravljena nova moderna kapela sa prostorijom za ispraćaj i sanitarnim čvorom.
U novije vrijeme groblje je prošireno, izgrađen je novi zid, te par novih izgrađenih grobnica.

GROBLJE VIŠNJICA

Groblje Višnjica isto spada u red starijih grobalja u našoj župi. Ne zna se točno kada je osnovano, no možemo pretpostaviti da je groblje staro više od 150 godina.
Prvi upis u vezan za Višnjicu nalazimo u knjigama župe Ružići iz 1842. godine, gdje se navodi da je župnik Ružića pohodio jednu obitelj umirućega, no iz tog zapisa ne možemo razaznati da li je već tih godina postojalo groblje u Višnjici.
Fra Petar Bakula u svom Šematizmu iz 1867. navodi da je te godine u Višnjici bilo 22 kuće sa 133 stanovnika.
Već 1872. godine Višnjica se nalazi u sastavu nove župe Rasno.  Kada su konačno određene granice župe uz borbe za središte župe Rasno – Ledinac, šematizam franjevačke provincije iz 1881. navodi da župu Rasno sačinjavaju sljedeća sela:
Rasno, Buhovo, Grljevići s Kosmajem, Smokinje, Ledinac, Medvidovići i Dužice. Bez Višnjice koja je sada opet dio župe Ružići.
Osnivanjem župe Grude, 9. svibnja 1895. godine, Višnjica ulazi u sastav nove župe Grude, sve do osnivanja župe Ledinac 1930. godine do danas od kada se Višnjica nalazi u sastavu župe Ledinac.
Stoga je jako teško odgnonetnuti kada je točno osnovano ovo groblje, možda i prije(a možda i kasnije) 1842. godine, nego što smo mi pronašli prvi upis u starim knjigama župe Ružići s Višnjice.
Današnje groblje Višnjica je, ako ćemo pričati po ljepoti i položaju groblja, možda jedno i od najljepših grobalja u našem zavičaju. Do njega je prije par godina proširena i obnovljena cesta koja vodi od Bošnjakovih kuća prema groblju, asfaltiran je i parking pored groblja. Tik uz groblje nalazi se i mrtvačnica za ovo mjesto. 2022. godine groblje je prošireno i obnovljeno, a stara kapelica koja se do tada nalazila u groblju je srušena, a na temeljima stare je napravljena nova kapela sa zvonikom. 16. lipnja 2022. godine, na blagdan Tijelova koje se u ovom mjestu posebno štuje, ova kapela je blagoslovljena i posvećena na čast Svih Svetih. 

GROBLJE MEDOVIĆI

Medvidovići kao mjesto su jedno od najstarijih naselja Donjih Mamića, kao i Mamića u cijelini. Tek, prije nekoliko godina selo Medvidovići su svoje ime malo skratili i prekrstili u Medoviće. U svom prvotnom imenu čuvaju  uspomenu na vrlo staro i znamenito hrvatsko pleme koje je tu prebivalo još u srednjem vijeku. Stoga ovo mjesto, kao takvo, može biti predmet mnogih povijesnih istraživanja. Povijest groblja na Medovićima je poznata tek zadnjih 150 – ak godina. Nažalost, svi stari spisi, zapisi i matice stare župe Blato(Široki Brijeg) su spaljeni  1947. godine kada su partizansko-komunističke vlasti uništile sve stare matice i vrijednu arhivsku građu franjevačke knjižnice na Širokome Brijegu. Stoga je otežano i istraživanje povijesti ovog mjesta, kao i prva priča o ovom groblju. Tek osnivanjem župe Rasno 1872. kada Medvidovići ulaze u sastav ove župe, dobivamo bolju i iscrpniju sliku o ovom mjestu. U franjevačkom šematizmu iz 1881. godine prikazujući statistiku župe Rasno, navodi se podatak da u župi postoje i četiri starija groblja;Buhovo, Medvidovići, Grljevići i Dužice. Iz ovog podatka možemo zaključiti da je groblje na Medovićima jako staro groblje. Prvi upis u matice Umrlih  za Medvidoviće nalazimo u Matici župe Rasno iz 1873. godine.
Današnje groblje na Medovićima je skladno uređeno i ograđeno. U sklopu groblja postoji i nova kapelica sa zvonikom, koja ujedno služi kao mrtvačnica.