S BOGOM IZVOJEVATI DUHOVNI BOJ

DRAGI ŽUPLJANI I ŠTOVATELJI

SV. TEREZIJE MALE!

Terezija iz Lisieuxa, Naučiteljica Crkve, poznatija kao Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica ili Mala Terezija (1873 - 1897) jedna je od najomiljenijih svetica Crkve. Već s petnaest godina ušla je u Karmel i tu je, usprkos skrovita života, čitav svijet zapalila žarom svoje ljubavi prema Bogu.

Dragi prijatelji, i mi bismo sa svetom Terezijom od Djeteta Isusa morali moći svakog dana ponoviti Gospodinu da želimo živjeti ljubav prema njemu i prema drugima, učiti u školi svetaca i ljubiti istinski i potpuno. Terezija je jedna od onih „malenih" iz Evanđelja koji dopuštaju da ih Bog uvede u dubinu svoga otajstva. Ona je vođa za sve, prije svega za one koji, u Božjem narodu, vrše službu teologa. Neodjeljiva od Evanđelja, Euharistija je za Tereziju sakrament Božje ljubavi koja se spušta do krajnjih granica da nas uzdigne k njemu. U svojem posljednjem Pismu na sličici koja predstavlja Dijete Isusa u posvećenoj euharistiji svetica je napisala ove jednostavne riječi: „Ne mogu se bojati Boga koji je za mene postao tako malen! (...) Ja ga ljubim! On je sama ljubav i milosrđe!" (LT 266).

U Evanđelju Terezija otkriva prije svega Isusovo milosrđe, u tolikoj mjeri da kaže: „On mi je dao svoje beskrajno milosrđe, po njemu razmatram i klanjam se ostalim božanskim savršenostima! (...) Tada vidim kako iz njih isijava ljubav, vidim samu pravednost zaogrnutu ljubavlju" (Ms A,84r). Tako se izražava i posljednjim redcima Povijesti jedne duše: „Tek što bacim kratki pogled na sveto Evanđelje, odmah me preplave miomirisi Isusova života i znam kamo hrliti... Ja ne hitam prvom, već k posljednjem mjestu. Da, ovo osjećam i kada bih imala na savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, otišla bih, skrušena srca, baciti se u Isusov zagrljaj, jer znam koliko on ljubi rasipnog sina koji mu se vraća" (Ms C,36v-37r).

„Vjera i ljubav“ su dakle završne točke priče njezina života, dvije riječi koje poput svjetionika rasvjetljuje čitav njezin put svetosti. „Ljubiti znači dati sve, dati samoga sebe" (Perchè ti amo, o Maria, P 54/22). Tako Terezija svima nama pokazuje da se kršćanski život sastoji u tome da se u punini živi milost krštenja u potpunom sebedarju Očevoj ljubavi, da bismo živjeli poput Krista, u vatri Duha svetoga, samu Njegovu ljubav prema drugima.

Dragi župljani! Ove godine kao i prošle od 28. do 30. rujna u okviru devetnice, u našoj župi bit će upriličena Duhovna obnova, koju predvodi Mr. don Ivan Turudić, župnik Ploče/Tepčići. Duhovna obnova je dolazak Isusu kako bi nakon toga susreta, osnaženi i okrijepljeni, mogli krenuti veselo i radosno u susret drugim ljudima, našoj braći i sestrama.

Za vrijeme Devetnice, Duhovne obnove i na sam blagdan moramo doživjeti obraćenje, moleći Gospinu krunicu i litanije svete Terezije Male, slušajući Božju poruku i od propovjednika pouku, kajući se za svoje grijehe i propuste u sakramentu ispovijedi.

U devetnici molit ćemo za sve, posebice za bolesne, nemoćne, ucviljene, ožalošćene, djecu, mlade, starce i starice, za pokojne. Molit ćemo svi skupa da Bog blagoslovi naše obitelji, naš život, našu župnu zajednicu u vjeri i predanju Bogu.

Neka se Božja dobrota i milosrđe, u godini Milosrđa, razlije u naša srca i duše po zagovoru sv. Terezije Male naše moćne zagovornice i zaštitnice.

Vjerom, ljubavlju i nadom smjelo koračajmo u budućnost!

don Jozo Ančić, župnik

PROGRAM MISNIH SLAVLJA

iz crkve SV. TEREZIJE MALE

u dane DEVETNICA I DUHOVNE OBNOVE NA LEDINCU

od 22. 09. do 1. 10. 2016.

1. DAN: 22. rujna - četvrtak

Tema: Bog je milosrdni otac

Misno slavlje predvodi:

Mr. don Jozo Ćirko, župnik župe Šipovača

2. DAN: 23. rujna - petak

Tema: Nasilje - terorizam

Misno slavlje predvodi:

Fra Dario Dodig, gvardijan župe Humac

3. DAN: 24. rujna - subota

Tema: Praznovjerje, vjera, nevjera

Misno slavlje predvodi:

Mr. don Ivo Šutalo, župnik župe Studenci

Na kraju sv. Mise: Blagoslov djece i mladih

4. DAN: 25. rujna – nedjelja

U 8,00 sati sv. Misu predvodi župnik

Program Devetnice:

Tema: S Bogom izvojevati duhovni boj

Misno slavlje predvodi:

don Ilija Drmić, župnik župe Vir

Pjeva: Veliki župni zbor “Nebeske ruže“

Na kraju sv. Mise:

Predstavljanje knjige „Na putu k Bogu“

autora don Joze Ančića

Duhovnu obnovu predvodi:

Don Ivan Turudić, župnik u župi Ploče/Tepčići

7. DAN DEVETNICE

1. DAN DUHOVNE OBNOVE: 28. rujna - srijeda

Program Duhovne obnove:

U 18,00 sati - molitva krunice i litanije sv. Terezije Male

Sveta Misa

Molitveni program

8. DAN DEVETNICE

2. DAN DUHOVNE OBNOVE: 29. rujna - četvrtak

U 18,00 sati - molitva krunice i litanije sv. Terezije Male

Sveta Misa

Molitveni program

9. DAN DEVETNICE

3. DAN DUHOVNE OBNOVE: 30. rujna - petak

U 17,30 sati - ispovijed vjernika

U 18,00 sati - molitva krunice i litanije sv. Terezije Male

Sveta Misa

Molitveni program

^{1. listopad: BLAGDAN, SV. TEREZIJA MALA}

^{_{U 8,00 sati sv. Misu predvodi:}}

^{_{don Jozo Ančić, župnik}}

^{_{U 11,00 sati: svečano misno slavlje (koncelebracija) predvodi:}}

^{_{Don Ivan Štironja}}

^{_{Na kraju sv. Mise: Blagoslov tabernakula i ruža}}

Predstavljanje knjige (don Ilija Drmić) u Ledincu u povodu devetnice u čast sv. Tereziji Maloj, 25. rujna 2016.

Na putu k Bogu

autora don Joze Ančića, župnika župe Ledinac

Župnik u Ledincu don Jozo Ančić, rodom iz mjesta Lipa kod Tomislavgrada, čuvenoga fra Ivana Ančića (Lipa, 11. veljače 1624. - Ancona, 24. srpnja 1685.), predstavlja se našoj javnosti s još jednom svojom knjigom s naslovom Na putu k Bogu. To je zbirka njegovih članaka koji su pisani kroz više godina i objavljivani u nekoliko naših crkvenih listova, te su sada ovdje poredani po određenom rasporedu u 12 dijelova: Naša vjera, Na putu k Bogu, Došašće i Božić, Korizmeno vrijeme i Uskrs, Marija - uzor vjere, Blagdani duha i srca, Bolest i patnja - Božji pohod, Ljudske osude, Život je duga cesta, Vrednota i ljepota ljudskog života, Za dobar početak i dobar uspjeh, O životu Božjih junaka - blago Crkve. Iz ovih naslova razvidna je tematika koja je opisana. Budući da su teme raznovrsne, dotiču se svih uzrasta ljudi i vjernika i to od rođenja do smrti i vječnosti. Stoga je i naslovljena Na putu k Bogu, jer je naš ovozemaljski pojavak i onda život uistinu na putu prema Bogu, našem nebeskom Ocu. Na tome putu čovjek ima mnogo doživljaja, kao što su bolest, patnja, mržnja, ratovi, raznovrsne nepogode, prijevare, zablude, nered u obitelji, društvu, Crkvi, prerana smrt u prometalima i na ratištima, nevjera, sumnja itd. Gotovo da je nemoguće sve to nabrojiti s čime se sve mi susrećemo hodeći kroza život, a samo jedna riječ dobrano može opisati to naše slabo stanje - grijeh. Svemu tome don Jozo je posvetio brojna svoja razmišljanja i razmatranja.

Mi smo u Godini milosrđa Gospodnjega što ju je proglasio papa Franjo i traje od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. Dana nam je prigoda da promislimo svoju grešnost i slabost te da zamolimo milosrđe Božje kroza sakrament svete ispovijedi da nam se Bog smiluje i da nam oprosti, te dadne novu snagu za naš daljnji hod. Dobar broj tema u ovoj pozamašnjoj knjizi dotiče upravo ovu problematiku, pa je nekako možemo staviti u okvir ove Godine milosrđa kao dobar priručnik za promišljanje o dubinama svoje duše i svim talozima što ih je životna rijeka naplila. Poslije toga slijedi čin čišćenja, pročišćenja duha, te uspostavljanje novih obnovljenih odnosa sa samim sobom, sa svojima i sa svima uokrušce sebe, s prirodom Božjom i na kraju sa samim Bogom. Tada će u nama ponovno kliktati duša po uzoru na Mariju, Kristovu majku i našu duhovnu majku: Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome spasitelju... To je Gospin Magnifikat na koji se don Jozo često navraća kao sadržajnu pjesmu, molitvu, poticajan himan u čast Bogu, tvorcu svega vidljivoga i nevidljivoga, napose našega života u ovome svijetu.

Don Jozo je sav uronuo u poruku Svetoga Pisma i iz njega tumači sve pojave, pozitivne i negativne, u sadašnjem našem društvenom, političkom i crkvenom trenutku. Ono je oslonac i jamac istinitosti pristupa svakoj temi o kojoj je promišljao i pisao. U toj svetoj Božjoj knjizi iznesena je teodrama i antropodrama, tj. Božja zaokupljenost stvaranjem svijeta i krune svoga stvaranja čovjeka, zatim čovjekov prohod kroza sve ovozemaljske klance i njegova borba da postane čovjek i to čovjek u Bogu. Uz to tu je Božji dolazak među nas ljude u svome Sinu Isusu Kristu i njegova kristodrama u ovome svijetu s čovjekom koji je pao do dna u smislu grijeha i kaosa. I Duh Božji nije lebdio samo nad vodama nego i u ovome svjetskom tkivu što mu je čovjek u središtu. To je pneumodrama koja se zbiva i danas, vrlo zamjetno jer se u sve ove Božje i ljudske drame upleo od prapočetaka sam sotona, otpali anđeo, koji na svoj način pospješuje i Božju i ljudsku borbu za najveću stvorenu vrijednost. Ovaj naš svećenik i pisac, kulturni djelatnik i marljivi župnik promišlja o toj teodrami u kojoj sudjeluje i stvoreni čovjek sa svojom ljudskom dramom i borbom do konačne pobjede u Kristu.

Don Jozo govori o trajnoj borbi koju čovjek vodi sa svijetom, sotonom i samim sobom. Evo kako piše u kontekstu Uskrsnuća: „S Kristovim uskrsnućem završen je boj u kojem pjeva Posljednica: 'Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta. Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada!' Počinje dan očekivan od vjekova, dan pobjede, oslobođenja, svjetla: dan koji donosi puninu radosti i nadu, te vječni život. Dan u koji se počinje stvarati novi narod, novi svijet, dan kad Gospodin čini sve novo. S Kristovim uskrsnućem sviće prvi dan tjedna (Iv 20,1), prvi dan nove ere svijeta, nove povijesti za ljudski rod, dan novoga života koji nema svršetka: 'Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu'!“ (Ps 118,24).

Za vrijednosti i ideale valja nam se trajno boriti s Kristom. Taj duh treba unijeti u naše obitelji koje su prve u odgoju djece i mladih. Velike opasnosti vrebaju na sve nas, a napose na mlade duše, stoga ih treba poduprijeti stabilnim naukom i Božjom istinom da ih vjetar ne slomi.

Don Jozi je stalo do djece i mladih, pa se doimlje da je cijela knjiga nekako usmjerena prema njima, kao i prema obitelji koja je u cjelini zahvaćena modernim oblicima krize. Gotovo da bi se moglo sve njegovo pisanje svesti da s Bogom trebamo izvojevati duhovni boj, duhovnu pobjedu, u pogledu slobode, morala, duhovnih i uopće drugih vrijednosti na kojima počiva život pojedinca, obitelji i cijeloga ljudskog društva.

Ovaj proslov možemo završiti don Jozinim riječima: „Isus je svjetlo, 'svjetlost istinita, koja je došla na ovaj svijet i koja osvjetljuje svakog čovjeka' (Iv 1,9). Evanđelist Ivan još jače naglašava istinitost svoje tvrdnje u riječima: 'On je Božansko sunce.' Ono što je Isus rekao apostolima, to isto vrijedi za nas kršćane, katolike. I mi moramo biti svjetlo, luč koja će grijati druge i gorjeti za druge. Ako svijetlimo svojim primjernim životom, ako u nama tinja plamen njegove ljubavi, mi smo onda kao na Njemu zapaljena svijeća.“

Vir, 5. srpnja 2016.

don Ilija Drmić

Zauvijek ti si svećenik...

Zamolili su me da napišem tekst o našem župniku don Jozi Ančiću, budući da ove, 2016. god., točnije 29. kolovoza on ponosno slavi svoju 75. godinu života i 47. godinu svećeništva. Teško je pisati o jednom svećeniku, a još teže o vlastitom župniku.

Biografiju ovoga našega župnika lijepo je sastavio njegov prijatelj don Ilija Drmić, koja je objavljena u ovoj knjizi, pa je nećemo ponavljati. No, istaknut ćemo podatak da je on u našu župu sv. Male Terezije u Ledincu došao u rujnu 2007., i to nakon što je proživio Domovinski rat i poraće u župi Polog od 1991. pa do 2007. god. Došao je k nama s mnogo svećeničke volje za radom, kao i s dobrim idejama za rad. Svi se sjećamo toga vremena i njegova dolaska k nama. On je oko sebe, onako visok, čvrst i sijed, širio nekakav osjećaj tople, zaštitničke, očinske ljubavi. S tom očinskom i svećeničkom ljubavlju, ipak najčešće dobrom i nježnom, brižljivo je gledao kako duhovno i materijalno pokrenuti povjereno mu stado naše župe. U pastoralni život župe uveo je tako neke stare, ali zaboravljene pobožnosti, te razvio podosta pastoralnih pothvata u župi i u povezanosti s Grudskim dekanatom.

Ipak, najviše od svega, čini mi se, don Jozi je na srcu animacija župnih misnih slavlja, tako da je puno radio na tome kako bi se okupili pjevači i oživio župni zbor, nazvan „Nebeske ruže“ koji sada djeluje u dvije sekcije, i to kao zbor odraslih i kao dječji zbor, a u formiranju je i zbor mladih.

Na njegov prijedlog i poticaj utemeljen je i Župni Caritas, a Župno pastoralno vijeće djeluje u punom smislu svoga naziva, istinski promiče i ostvaruje pastoralno djelovanje na svim razinama i sa svim uzrastima. Župnik već šest godina izdaje mjesečni „Župni listić“ s uvodnim razmišljanjem, s liturgijskim informacijama i kalendarom svetih Misa koje se slave u našoj župi.

U ovih devet godina koliko je u našoj župi, don Jozo je potaknuo i niz građevinskih radova: obnovu stare župne kuće, koja je sagrađena 1923. god., a obnovljena je i blagoslovljena 1. listopada 2009., blagoslov je obavio mons. dr. don Tomo Vukšić, tadašnji mostarski generalni vikar, a od 2011. god. obnaša službu vojnoga ordinarija u BiH. U stanu se nalaze prostorije za župnu katehezu i prostorija za kreativnu radionicu. Potom su slijedili ovi obavljeni poslovi: modernizacija ozvučenja u crkvi, nabavka novih orgulja, izgradnja postolja za pjevače, postavljen tepih ispod klupa, nabavljen novi uklopni sat za uključivanje zvona, napravljene kamenice za svetu vodu, izrađena i postavljena dvoja nova ulazna vrata na crkvu, postavljena nova rasvjeta u crkvi (novi lusteri), urađene nove slike postaja Križnog puta, nadograđen i uređen zvonik sa satovima prema prvotnim skicama, postavljena zaštitna mreža vitraja, nabačena fasada s molerskim radovima crkvi i zvoniku, također molerski radovi u unutrašnjosti crkve, te dorađen prezbiterij (tabernakul) u svetištu crkve i dr.

Sve ovo gore nabrojano pokazuje kako je naš don Jozo zauzeti i učinkoviti župnik, koji je svojim životom i djelovanjem postigao da naša župna zajednica raste i obnavlja se. Ipak, meni osobno, najdraža njegova uloga jest uloga „duhovnog pastira“! Uvijek ću pamtiti njegov uspravni lik kako, hodajući popločanim trgom ispred crkve, moli svoj Brevijar (Časoslov) ili krunicu i kako mi govori da se „bez molitve ne može!“ Pamtit ću i vlastito iznenađenje kad sam ga vidjela da se nakon proslavljene svete Mise opet vraća pred Presveto da mu se pokloni i zahvali u ime svih nas vjernika i župljana na svim darovima i dobročinstvima. Naš don Jozo se doista trudi svoje svećeništvo što više suobličiti Kristovu.

U ovoj Godini milosrđa udružimo se u molitvi i zahvalnosti za našeg župnika don Jozu. Postoji izreka da „Narod ima onakvu vladu kakav je i sam narod!“, dakle i mi imamo i imat ćemo onakve svećenike kakvi smo sami i kakve ćemo sami izmoliti!

Velika je milost imati župnika koji voli Mariju i koji se utječe njezinoj majčinskoj ljubavi, od nje uči on sam, o onda s istom tom brigom poučava svoje župljane o ljubavi prema Bogu. Naš don Jozo je jedan takav Marijin svećenik, stoga posebno molimo njezin zagovor da ga štiti i vodi u njegovoj životnoj „euharistijskoj žrtvi“ predanja Bogu i bližnjima.

Ledinac, 3. srpnja 2016.

Paula Tomić

Don Pavo Filipović proslavi svoju Zlatnu Misu

U nedjelju 17. srpnja 2016. proslavio je buhovski župnik don Pavao Filipović svoju 50. obljetrnicu misništva za vrijeme pučke svete Mise s početkom u 11 sati u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Buhovu pod geslom "Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba". Don Pavo je rođen je 1937. god. u Krehin Gracu, župa Gradina posvećena mučeništvu sv. Ivana Krstitelja, u Čitlučkom dekanatu, od oca pok. Stipe i majke pok. Mande r. Lovrić. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1966. u Kruševu, a svoju Mladu misu slavio je 17. srpnja iste godine u rodnoj župi Gradini.

Don Pavao je sa svojom rodbinom, prijateljima, župljanima i svima koji su ga molitvama i ljubavlju pratili na ovozemaljskom putu priredio svečani ručak po završetku svoje Zlatne Mise. Za ovu zgodu pristiglo mu je više čestitaka, od kojih objavljujemo dio iz čestitke don Ilije Drmića, bivšeg djelatnika Crkve na kamenu i stalnog suradnika, a sadašnjega župnika župe sv. Jure u Viru:

"Poštovani don Pave! Tvoje misli lete na tvoje svećeničko ređenje u Kruševu 29. lipnja 1966. kad je za svećenika zaređen i don Mile Miljko, i na proslavu Mlade mise 17. srpnja iste godine u rodnoj župi Gradini i mjestu Krehinu Gracu. Ujedno je ova proslava Tvoj osvrt na svećenički hod kroza župe naše Crkve u Hercegovini (Vir, Grljevići, Hutovo, Buhovo...) i službe što si ih obnašao. Ovdje u Viru bio si kapelan od 1967. do 1968. god. u vrijeme župnika don Tadije Pavlovića (župnik: 1964.-1977.).

Sjećam se kada si nekom prigodom bio u mojoj rodnoj župi sv. Ante u bušjoblatskoj Grabovici odjeven u svećeničku reverendu s cimadom. Tvoj svećenički lik ostat će mi trajno u svijesti. Potom sam imao prigodu još kao sjemeništarac skupa s don Petrom Vuletićem Šjorom, tadašnjim župnikom u Ladincu, biti u Lipnu kada je otvarana i blagoslivana nova podružna crkva 1972. god. Don Petar je svojom prigodnom pjesmom otpjevanom uz gusle tom zgodom oduševio sve prisutne na svečanom ručku, napose biskupa Petra Čulu i tebe koji si podigao tu crkvu skupa s narodom kojega je tada dobrano bilo u Lipnu, selu u sastavu župe sv. Josipa Radnika u Grljevićima, gdje je također nikla nova crkva 1971. god. (...). Ipak najčešće smo se viđali i susretali u Buhovu, gdje si me pozivao da predvodim misna slavlja u raznim prigodama, što me je uvijek radovalo. Zahvalan sam Ti na tome kao i Tvojoj dragoj sestri koja je uvijek bila uza Te i uz nas svećenike svojim trudom i molitvama. O tome sam povremeno nešto pisao za taj naš list Crkva na kamenu. Tu si mnogo radio na uređenju cijeloga prostora ukrašavajući ga raznovrsnim cvijećem i maslinama. O pastoralnim poslovima je posebna priča, jer si i to zdušno obavljao zalijevajući duše vodom milosti Božje kroz tolike godine.

Nije mi svrha napisati neku cjelovitu biografsku sliku, nego onako istaknuti neka svoja sjećanja u povodu proslave ovoga tvoga jubileja. Svime ovim, kao i mnogim drugim neizrečenim čestitam Ti Zlatnu misu i želim sve najbolje u Tvome daljnjem životu i radu za Kraljevstvo Božje i za našu mjesnu Crkvu.“

don Ilija Drmić

GOSTOVANJE U DUŽICAMA

FILIJALNA CRKVA, ŽUPA RASNO

22. lipnja 2016.

Na poziv župnika, fra Ignacija Alerića, naš župnik, don Jozo, odazvao se pozivu i predvodio Trodnevnicu na čast sv. Ivana Krstitelja u Dužicama.

Na početku sv. Mise fra Ignacije je uputio riječi srdačne dobrodošlice. Pozdravio je don Jozu, te mu zahvalio na dolasku u njegovu župu. Riječi pozdrava i zahvale uzvratio je naš don Jozo, zahvalivši se na riječima dobrodošlice, te srdačnom i prijateljskom prijemu.

Nazočnom vjernom puku don Jozo je uputio prigodnu propovijed na temu „VJERA I NEVJERA“. .

Što je to vjera?

Pristanak našeg razuma uz riječi nekog drugog. Kad nam pošten čovjek nešto priopći mi vjerujemo. Dati nekome svoju riječ znači dati sebe. Naša vjera u Boga je pristanak našega razuma u Božju riječ. Bog nas neće prevariti. Mi vjerujemo njegovim riječima. Dati pristanak razuma na Božansku istinu. Što znači vjerovati? Vjerovati znači biti uvjeren da Bog jest i imati puno povjerenje u njega. U sva vremena ljudske povijesti bilo je i bit će onih koji ne vjeruju u Boga. Temelj njihove nevjere je materijalistički nauk. Postoji samo materija, ne postoji nikakva nadnaravna stvarnost... Što onda reći o ljubavi, istini, pravdi...? Ljudski duh nakon smrti nestaje poput laganog povjetarca. Nema nikakve moralne odgovornosti. Uživaj dušo moja. Boga nema, nema ni đavla, onda nema ni grijeha.... Sotona danas dobro radi. Ona preko medija i standarda ubacuje upljuvak u ljudsku dušu... Ratovi, droga ubojstva itd.

Nevjernicima smetaju pravednici: ljudi koji vjeruju u Boga. Braćo, bezbožnik koji se izjašnjava kao takav riječju i životom za nas je vjernike prihvatljivi nego čovjek koji se izjašnjava kao vjernik, a živi poganski kao da Boga nema. Oni žive u dva životna rova i iz njih iskaču prema potrebi i to u obrani vlastitoga interesa. U tim rovovima vlada isključivost...

Vjera ljubi i tješi

U susretima s osobama obično se razgovara o raznim događajima a posebice se nametnu teme vjerskog i moralnog sadržaj. Nedavno sam se susreo s jednim dobrim vjernikom. Poče mi pričati svoj doživljaj o jednom svom radnom kolegi. Dođe i razgovor o vjeri... Stradao mu je sin u saobraćajnom udesu... „Blago vama jer imate vjeru. Zavidim vam, jer u svom životu imate nešto što vas drži uspravnim. A mi očajavamo jer se nemamo čega uhvatiti, u mraku tjeskobe i žalosti.“ – govori on. Kolika je sreća imati vjeru: možda na to malo mislimo. Sreća je i radost imati vjeru. Vaš radni kolega u svojoj obiteljskoj tragediji otkrio vam je tegobu duše. On svoju sreću temelji na materijalnim dobrima. Vjernik svoju sreću i radost temelji na Bogu. Ponekad se čudimo zašto vjernici nemaju uvijek radosti u srcu kad se zna da je temeljena na Bogu. Vjera je dar Božji. Samaritanka na Jakovljevu zdencu. Slijepac od rođenja. Vjera je sjeme koje klija i raste. Vjera rađa sreću i u životnim kušnjama. Ljudska patnja koja čovjeka okupira i blokira da mu sve postaje besmisao. I ako se naša vjera suočava s krizom ipak iznad svega drži nas na površini... jer „Znam kome sam povjerovao!!!"

Mladi i vjera

Vjera je put čovjeka prema Bogu i Boga prema čovjeku. Neki mladi odbacuju vjeru kako bi mogli ugađati svojim strastima. Vjera čini čovjeka, izgrađuje ga. Strasti se mogu pobijediti samo vjerom. Vjera je onaj oslonac da se ne srušimo u ponor nemoralnog ponašanja. Vjera je ona sila koja pomaže u izgrađivanju ljudskog dostojanstva. Vjera je kompas u vašem životu kako ne bih zalutali. Imaju li vjeru oni mladi koji se upuštaju u ljubavne avanture prije braka, koji se odaju porocima (alkohol, droga)? Zadatak je naše vjere da promijenimo smrt u život, bol u radost, očaj u nadu. Svi smo mi putnici i idemo u susret Kristu. Kad idemo prijatelju ne idemo praznih ruku. Optimizam iz vjere klija i onda kada se čini da su sve lađe potopljene. Bez pravog obraćanja, vjera se može samo glumiti, kao što se ljudsko biće bez začeća može samo naslikati.

Vjerom se postiže svetost. Sv. lvan Krstitelj je vjerom postigao svetost. Svetost se postiže ispunjavanjem Volje Božje. Imamo primjer Samsona: Samson - čovjek goleme snage nitko ga nije mogao pobijediti. Kad se prepustio grijehu, Bog mu je oduzeo njegovu snagu.

Tako neka svijetli vaša svijetlost...

Jednoj maloj djevojčici nije bilo jasno što znači biti svet. Jednog dana ušavši u crkvu vidjela je ljepotu vitraja sv. Terezije. Tada je glasno uzviknula: „ZNAM ŠTO SU SVECI? TO SU LJUDI KOJI DOPUŠTAJU DA SVJETLOST PROLAZI KROZ NJIH!“ Neki misle da su SVECI ljudi samo iz prošlih vremena. Sveci su ljudi koji imaju uzvišen poziv služiti Bogu. Sveci su ljudi kroz koje svijetli Božje svjetlo.

Lažna je svetost častiti svece, a ne pokušavati ih nasljedovati. Tko se od nas moli da bude svet??? A svi smo pozvani na svetost. Neka nitko od nas ne odbije taj časni poziv. Na svetost smo pozvani...

Don Petar Vuletić (župnik na Ledincu: 1970.-1975.),

slikar: Srećko Kriste iz Neuma

Don Petar Vuletić Šjor, sin Josipa i Janje r. Vukasović, rođen je 10. siječnja 1937. u Podžablju, župa (Donji) Gradac. Osnovnu školu pohađao je od 1943. do 1947. u Gracu, srednju od 1947. do 1948. na Širokom Brijegu, a od 1948. do 1955. nastavio u sjemeništu u Dubrovniku gdje je i maturirao. Teološki fakultet završio od 1955. do 1963. u Zagrebu s prekidom služenja vojnog roka od 1957. do 1959. Diplomirao je izvrsnim uspjehom. Za svećenika ga je zaredio biskup Petar Čule u Gorici Sovićima 29. lipnja 1962. Bio je kapelan u Studencima od 1963. do 1964. Potom obavlja župničku službu na Trebinji (1964.-1968.), u Grabovici (1968.-1970.), na Ledincu (1970.-1975.), u Whyalli u Australiji (1975.-1980.), u Stocu (1980.-1982.). God. 1982. na vlastitu zamolbu postaje kapelanom u Potocima - Bijelo polje župniku don Mati Nuiću, a 1984. nakratko je bio i župnikom u istoj župi. Od 1985. do 1988. postao je upravitelj Svećeničkog doma u Bijelom polju - Potocima. God. 1989. odlazi u Los Angeles i tamo djeluje kao duhovni pomoćnik do 1. srpnja 1998. kada postaje župnikom. Smrt ga zatječe u toj službi 12. studenoga 1998.

Don Petar je na svim našim proslavama u Hercegovini, a pogotovo u Australiji i Americi, nastupao vrlo često u narodnoj nošnji svoga kraja ili kojoj drugoj hrvatskoj nošnji. I kao takav znao bi podići sve nazočne na noge s guslama i epskim pjesmama što bi ih sam spjevao. Njemu nije trebalo puno vremena za pjevanje o nekom događaju, jer je on rođen s osjećajem za narodni stih deseterac i za narodno pripovijedanje. U sve to znao je utkati duh evanđelja, te je i time propovijedao. Pjevao je u raznim zgodama, primjerice, prigodom otvaranja mostarske katedrale, u povodu ređenja naših bogoslova za đakone ili prezbitere te na mladomisničkim slavljima, potom kad su posvećivane novosagrađene crkve, u svadbama, na krštenjima i raznim drugim zgodama. On se rasipno dijelio svugdje gdje je došao. Njegov glas je ušao u svaku dušu, u svaki hercegovački kamen, u svaku travku, u zrak... Isto tako činio je i u Whyalli u Australiji i u Los Angelesu u Americi. Njega nikada neće nestati. On je Šjor kojeg je bila puna Hercegovina, puna Whyalla i Los Angeles po osebujnom svećeničkom radu.

U svakoj župi uz pastoralni rad s vjernicima također je i gradio. Tako je u Trebinji sagradio s pukom dvije grobljanske kapelice (na Brijegu i u Dobrom Dolu), u Grabovici završio obnovu crkve i kuće, na Ledincu popravio crkvu, uredio dvorište, proširio groblje i sagradio svećeničku grobnicu i Lurdsku špilju. U Whyalli otvorio hrvatsku školu, osnovao folklornu grupu Kraljica Jelena itd. Pisao je u vjesniku župe Hrasno Dumo i njegov narod, u Crkvi na Kamenu, napisao je članak o liturgijskoj glazbi u Hercegovini za zbornik o povijesti Trebinjsko-mrkanske biskupije. Objavio je svoje knjige: molitvenik Plamenovi duše, Trebinja 1967.; Čuvar svetog groba /o sv. Nikoli Taveliću/, 1970.; Zemlja Zumbulova, Mostar 1983.;Šjor, zbirka poezije i proze, Mostar 1995.; Putokazi, Mostar 1997.; Ima sunca za sve nas, Mostar 1998. Pripremio je skupa s don Božom Golužom tri knjige propovijedi don Anđelka Babića (Iziđe sijač, God. B, Mostar 1985.; Zemlji suhoj bezvodnoj, God. C, Mostar 1985.; Zmije i golubovi, God. A, Mostar 1986.). Poslije smrti objavljena je knjiga Drugo uskrsnuće, Mostar 2005., a tisak čekaju ove njegove knjige: Probudeni jahač i Mrvice ispod stola (uspomene, susreti, zapamćenja). O don Petru je priređen simpozij u mostarskoj katedrali 11. studenoga 2000., a radovi s toga simpozija objelodanjeni su s naslovom Radosni navjestitelj evanđelja 2002. god.

Don Ilija Drmić

Jubilarna proslava sv. Ante u Medovićima

I ove godine, iznimno svečano, u Medovićima je obilježen mali jubilej, 10. obljetnica proslave blagdana sv. Ante Padovanskog. Podsjetimo, mala kapelica s križem, pokraj glavnog puta, u kojoj je na štovanje izložen kip sv. Ante, podignuta je 2006. godine, na temeljima stare.

Večernju svetu Misu u 18.00 sati, predvodio je i pod njom propovijedao, don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije, u koncelebraciji sa fra Ivanom Kvesićem te ledinačkim župnikom don Jozom Ančićem. Na početku misnog slavlja, župnik je pozdravio sve prisutne, čestitao mještanima ovaj lijepi jubilej te zaželio sretan imendan svima onima koji nose ime Ante. U svojoj propovijedi, don Željko se osvrnuo na tri važne poruke svetog Ante; duhom molitve jedino je moguće pobijediti duh zloga, te podsjetio kako se ljubav prema Bogu kao vertikala svega ne može istinski ostvariti bez ljubavi koja se ostvaruje kroz horizontalu - ljubav prema siromašnima i potrebitima. Upravo iz takve djelotvorne ljubavi, proizišao je Kruh svetog Ante koji potiče vjernike na poniznost, dobročinstvo i osjećaj za bližnje, a kao poziv za izlazak iz vlastite egocentričnosti, „zone komfora“ i sebeljublja.

Na svečanom misnom slavlju okupilo se nekoliko stotina okupljenih vjernika, mještana i njihovih prijatelja, koji su nakon Mise sada već tradicionalno, druženje do kasno u noć, nastavili uz čašicu razgovora i zajednički domjenak. Ivana Bošnjak

Majčin dan i Prva sveta pričest

U znaku jedrilice, u godini Božanskog milosrđa, u nedjelju, 08. svibnja 2016. godine, u našoj je župi proslavljena Prva sveta pričest.

Dvadeset prvopričesnika, dvanaest djevojčica i osam dječaka, otvorili su vrata svoga srca i prvi put u svome životu u svoju nevinu dječju dušu primili živog Isusa, našega Gospodina. Za tu veliku svečanost naši su se vjeroučenici, radosno i marljivo pripremali tijekom čitave školske godine pod budnim okom župnika don Joze Ančića. Slavlju Prve svete pričesti prethodila je sveta ispovijed, kojom su djeca očistila svoja srca i duše te se pripremili za Tijelo Kristovo.

U svečanoj procesiji prvopričesnici su, u pratnji roditelja, ušli u crkvu u bijelim haljinama, simbolom čistoće njihovih duša.

Na početku slavlja prvopričesnici su kroz recitaciju progovorili kako je ovo za njih sretan dan kada će po prvi puta primiti Tijelo Kristovo. U svojoj propovijedi župnik je pozdravio prvopričesnike, roditelje i sve okupljene, a prvopričesnicima je objasnio značaj današnjeg dana u kojem će po prvi puta primiti Isusovo tijelo u svoje maleno srce. Uzbuđena i ozarena djeca slavila su Boga nadahnutim pjesmama, molitvama i recitacijama. Bilo je uistinu prekrasno vidjeti i čuti, kako s upaljenim svijećama, tvoreći polukrug oko Euharistijskog stola, njih dvadeset gromoglasno, skladno, gotovo jednoglasno, obnavljaju krsna obećanja, a odmah potom prinijeli su na oltar svoje darove: kruh, vino, vodu, svijeću i križ. A bila je to i prilika da prvopričesnici, prigodnom recitacijom i pjesmom za Majčin dan, zahvale majkama za svu ljubav, brigu i darovani život.

Mnogo je onih koji su utkali svoje predanje i molitve u prvopričesničko slavlje, a roditeljska ljubav, zahvalnost i vjernost Bogu pratila je prvopričesnike do ovog prvog susreta sa živim Gospodinom.

Na kraju euharistijskog slavlja župnik je izrekao riječi zahvale prvopričesnicima na njihovoj strpljivosti i redovitosti, kao i roditeljima, župnom zboru koji je uljepšao euharistijsko slavlje svojim pjevanjem, ali i cijeloj župnoj zajednici.

Dragi prvopričesnici, neka vam dragi Bog podari žeđ i glad za njegovom Riječju i prisutnošću, na čast roditeljima, prijateljima, školi, župi i svima koje ćete susretati u svome životu!

Ivana Bošnjak

U duši je rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga

Voda koju ću mu dati, postat će u njemu izvorom one žive vode što struji u život vječni. To je nova vrsta vode, koja živi i struji u život vječni, a struji na one koji su dostojni. Zbog kojega je razloga milost Duha nazvana vodom? Jer pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba i to pada na isti način u istome obliku a proizvodi različite učinke: jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve. Ona je uvijek ista i ne postoji na drugačiji način. Dok kiša pada, ne mijenja se, nego se upriličuje onomu koji je prima i u svakom stvorenju proizvodi ono što mu treba i što odgovara njegovoj naravi.

Na isti način i Duh Sveti, koji je jedan i uvijek isti i nedjeljiv, svakome pojedinome dijeli milost kako hoće. I kao što gotovo osušeno drvo dobro zalijevano propupa, isto tako grešna duša donosi svete plodove kad po pokori zavrijedi primiti darove Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti jedan i nepromjenjiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo ime izvor i uzrok različitih kreposti.

Tako se služi nečijim jezikom u jednom slučaju u naučavanju mudrosti, a u drugom proroštvom da prosvijetli nečiju pamet. Jednome daje moć da tjera vragove, a drugome sposobnost da tumači božanska Pisma. Jednoga učvršćuje u umjerenosti, a drugoga nadahnjuje da bude milosrdan. Jednoga poziva na post i strogi pokornički život, a drugoga poučava da prezire zemaljske stvari, a nekoga opet pripravlja na mučeništvo. U svakome različito djeluje, a sam je u sebi uvijek isti, kao što je pisano: Svakomu se pojedinomu objavljuje Duh na opću korist. On blago i nježno pristupa pa ga ugodno i milo doživljujemo. A jaram je njegov vrlo lagan. Dolazak mu najavljuju sjajne zrake svjetla i znanja. Njegovo je srce milosrdno kao u pravoga zaštitnika, jer dolazi da spasi, ozdravi, pouči, opomene, ojača, utješi, i rasvijetli pamet, i to najprije onomu tko ga prima, a onda preko njega i drugima.

Pa kao i onaj koji je bio u mraku, kad se pojavi sunčevo svjetlo, vidi svojim očima i jasno promatra što prije nije vidio, tako je i u duši rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga, pa obdaren nadnaravnim svjetlom vidi i ono što prije nije vidio.

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

OBAVIJESTI

S MARIJOM KROZ MJESEC SVIBANJ

Pozivamo vas na Svibanjske pobožnosti svaki dan u 18,00 sati - molimo krunicu i litanije Bl. Djevice Marije.

MAJČIN DAN I PRVA SVETA PRIČEST: 8. svibnja (Misa u 11,00 sati)

Ispovijed za prvopričesnike i njihove roditelje bit će u subotu, 7. svibnja,

u 10,00 sati.

5. 5. Uzašašće

15. 5. DUHOVI - blagdan rođenja sv. Crkve Kristove

16. 5. Marija Majka Crkve

22. 5. PRESVETO TROJSTVO, slavi se u prvu nedjelju nakon blagdana Duhova

26. 5. TIJELOVO – BRAŠANČEVO, Bog u komadiću kruha…

Tijelovo je blagdan, našeg života, Kruha i Vina - Tijela i Krvi Kristove...

Blagdan Tijelovo slavi se u četvrtak po Presvetom Trojstvu. Ovaj blagdan spada u pomične blagdane u Crkvi. Dan slavljenja ovisi o blagdanu Presvetog Trojstva, odnosno Uskrsa. Tijelovo je najsvetiji sakrament kršćana, jer je uspomena na dan kada je Isus s učenicima slavio posljednju večeru...

Mise: župna crkva u 8,00 sati, blagoslov polja i Misa na groblju Višnjica u 11,00 sati.

Ljetne kvatre slave se u srijedu, petak i subotu (18, 20 i 21. 5) poslije blagdana Duhova. Posvećene su molitvi i postu za zaštitu usjeva, za urod zemlje i posvetu ljudskog rada.

USKRS

Nakon četrdeset dana korizme, Cvjetnice i Velikog tjedna osvanilo je naše najljepše jutro, uskrsno jutro. Na ovaj veliki i svečani dan vjernici su pohitali u crkvu kako bi proslavili Isusovu pobjedu i Njegovo slavno uskrsnuće. Radosno su jedni drugima čestitali Uskrs, svoj najveći blagdan, te su molitvom i pjesmom slavili Boga.

Nadam se da se Uskrs, poput proljeća, probudio u svakom srcu. Nadam se da smo u vremenu korizme očistili svoje duše od svega što je zlo promišljajući Isusovu muku i smrt. Neka nas Njegov križ uvijek opominje, ali i budi nadu u nama za bolje sutra . Uskrs ne bi trebali samo čekati iz godine u godinu, te ga slaviti samo jedan dan, nego bismo ga trebali živjeti svaki dan.

Neka i ovaj Uskrs probudi sve ono najljepše u nama. Znajmo da je Bog uvijek uz nas i da nas je preko svoga Sina otkupio za vječni život. Zahvaljujmo Mu zbog toga svaki dan čineći ono što je Njemu drago.

VELIKA SUBOTA – slavi se dan prije Uskrsa, a zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje.

Za Veliku subotu karakteristično je Vazmeno bdijenje koje se slavi uvečer. Ispred crkve svećenik pali oganj koji nakon toga blagoslovi. Tim se ognjem pali uskrsna svijeća koja predstavlja Isusa Krista koji je Alfa i Omega, početak i svršetak. Zapaljena svijeća unosi se u crkvu koja je u mraku. Nakon toga vjernici pale svoje svijeće od uskrsne svijeće, pale se svjetla, te slijedi svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Drugi dio bdijenja je Služba riječi, a nakon toga slijedi svečana pjesma Slava Bogu na visini. Pale se orgulje i zazvone sva zvona. Ovo je trenutak pobjede nad grijehom i smrću kojeg kršćani radosno slave u Euharistiji.

VELIKI PETAK – obredi Velikog petka započinju u šutnji i bez pjesme. Svećenik nosi odjeću crvene boje kao znak mučeničke smrti. Oltar je bez svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. kako je ogoljen, a ujedno je znak tuge i žalosti. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi kroz Službu riječi, klanjanje križu i pričest.

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Taj bi dan svaki kršćanin, na poseban način, trebao razmišljati o križu i što on znači za svakoga od nas. U svojoj propovijedi svećenik je naglasio da križ stoji kao prst koji nas opominje kako smo grešni, ali križ je i ključ za vrata raja. Križ je simbol pobjede nad grijehom i smrću, znak da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

VELIKI ČETVRTAK – obredi Velikog četvrtka započeli su pjesmom i zvonjavom zvona, a nakon toga muk i tišina. Ovim danom ušli smo u duboku tišinu i mir, jer se samo u miru, tišini i sabranosti može osjetiti veličina svetog trodnevlja.

Ujedno, Veliki četvrtak je dan posljednje Isusove večere, dan kad je sa svojim učenicima posljednji put proslavio blagdan Pashe. Tu je Isus ustanovio svetu Misu, te nam ostavio znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu. Predao nam je svoje ljudsko tijelo i krv kao simbol pobjede nad grijehom i smrću. Riječima: „Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“, Ovo je krv moja koja se prolijeva za vas i za sve ljude za oproštenje grijeha“, Isus je sklopio savez između neba i zemlje, savez koji slavimo u svetoj Misi. Taj savez je nešto najljepše što smo dobili od Isusa. Tu je sadržana sva ljepota i snaga Njegova Duha.

CVJETNICA – ISUSOV SVEČANI ULAZAK U JERUZALEM

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje posljednja je korizmena nedjelja. Kao i svake godine, obilježili smo je svečanom procesijom s blagoslovljenim maslinovim grančicama u rukama.

Na ovaj dan, Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Narod je dočekao Isusa mašući maslinovim i palminim granama, prostirali su svoje haljine po putu kojim je Isus išao jašući na magarcu, te Ga pozdravljali riječima: HOSANA! HOSANA!

A taj isti narod, par dana kasnije, vikao je RASPNI! RASPNI GA! Kako smo samo jadni mi ljudi, kako smo prevrtljivi i nezahvalni. Danas hvalimo, a sutra pod noge bacamo, ali to smo mi, to je čovjek.

Zapitamo li se ikada kako bi bilo da Isus dođe sada među nas, u ovo naše „moderno“ vrijeme? Kako bi se ponašali, što bismo Mu rekli, bismo li Ga slijedili? Bismo li Ga uopće primjetili od silne zadubljenosti u čuda današnje tehnologije? Razmišljajući o sebi i svom životu, zapitamo li se ikada kome smo slični: ljudima koji su slijedili Isusa, učenicima, Petru, Judi, Pilatu... S kim bi se mogli usporediti? Ako nikad niste razmišljali na ovaj način, pokušajte. Jeste li uistinu Isusovi sljedbenici ili Ga jedan dan hvalite, a sutra na križ razapinjete.

Razmisli čovječe o svom životu, o odnosu prema Bogu i bratu čovjeku i znaj da je ovaj svijet prolazan, a vječnost je na nebu. Zasluži je dobrim djelima, molitvom i pruženom ljubavlju. Uzmi križ na svoja leđa i strpljivo ga nosi, jer on je tvoja karta za nebo.

MILOSNO KORIZMENO VRIJEME

Tekst: Mirela Knezović

Foto: Ružica Čolak i Neneo Tomić

Pepelnicom ili Čistom srijedom započelo je milosno korizmeno vrijeme. Kroz ovo vrijeme kršćani se pripremaju za Uskrs molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, te dobrim djelima.

Od kraja 11. stoljeća vjernici se na Pepelnicu posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica koji označava pokoru, a ona pak obilježava cijelo korizmeno vrijeme.

Tako je bilo i u našoj crkvi. Vjernici su imali priliku sudjelovati na svetoj misi, te na pepeljanju, čime su iskazali svoju vjeru i zahvalnost Bogu Ocu i Njegovom Sinu. Svatko osobno želio je reći: „Evo me Isuse, ovdje sam uz Tebe kako bih ti pomogao nositi tvoj preteški križ. Hvala Ti na svemu što si učinio za mene, što si otkupio moje grijehe i dao mi priliku da postanem bolji čovjek. Svaki put kad pomislim da je moj križ pretežak, sjetit ću se tebe, tvog križa, muke i smrti.“

Također smo svakog petka imali priliku sudjelovati na Križnom putu, pratiti Isusa do Njegove Kalvarije, razmišljati o svom životu i svemu onom što činimo ili možda ne.

Korizma je vrijeme kad moramo iz temelja preispitati svoj odnos prema Bogu, bratu čovjeku i samom sebi. Mnogi od nas se odlučuju na raznorazne pokore, postove, odricanja i još mnogo toga kako bi, u ovom milosnom vremenu, iskazali svoju ljubav prema Bogu, jer je Bog, iz ljubavi prema nama, poslao svog Sina da nas otkupi svojom smrću na križu. Mislim da bismo, u prvom redu, svi trebali odlučiti biti bolji, a kako bismo to postigli moramo postiti od zavisti, laži, neljubaznosti, srditosti, lijenosti, ogovaranja, sebičnosti, osvetoljubivosti, oholosti, škrtosti, nepravde... svega onog što čovjeka navodi na grijeh, jer je grijeh izvor svakog zla i priječi naš put do spasenja.

. kako bi, nakon noći Velikoga petka, s radošću dočekali uskrsno jutro.

ZEMLJA SE ZAVI U VELIKU ŠUTNJU

Objavljujemo veličanstvenu homiliju iz 4. stoljeća,

koju nam Crkva donosi u Liturgiji časova Velike subote

Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje. Očito je najprije potražio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.

Gospodin je ušao k njemu držeći pobjedni stijeg križa. Čim ga je ugledao praotac Adam, silno iznenađen udario se u prsi i uskliknuo svima: „Gospodin moj bio sa svima.“ Krist je Adamu odgovorio: „I s duhom tvojim!“ Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: „Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja!

A usnulima: Ustanite! A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, iziđimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba.

Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju. Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.

Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života. Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema svojoj slici. Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa.

Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu.

Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj, nego ću te smjestiti na nebesko prijestolje. Udaljio te je od drva koje je slikovito predstavljalo život, a evo sada ja, koji sam Život, združujem se s tobom. Postavio sam kerubine da te poput sluga čuvaju, a evo sada će ti se kerubini klanjati slično kao Bogu.

Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.

OBAVIJESTI

Svakog petka u Korizmi Križni put prije večernje svete Mise u 17,00 sati

Dan očeva: 20. ožujka, Misa u 11,00 sati

19. ožujka blagdan sv. Josipa

Sv. Misa u 10,00 sati

U utorak, 15. ožujka započet ćemo pobožnost "13 utoraka sv. Anti"

Večernje sv. Mise u 17,00 sati

Vjernici mogu obaviti sve zavjete u našoj župnoj crkvi

BLAGOVIJEST - 25. ožujaka

Liturgijsko slavlje Blagovijesti prenosi se na ponedjeljak 4. travnja 2016.

• U Vjerovanju svi pokleknu na riječ: “I utjelovio se... i postao čovjekom”.

ISPOVIJED STARIH I NEMOĆNIH U ŽUPI:

7. 3. Ponedjeljak: LEDINAC

8. 3. Utorak: PODLEDINAC I P. VLAKA

9. 3. Srijeda: VIŠNJICA

10. 3. Četvrtak: MEDOVIĆI

Napomena: Ispovijed starih i nemoćnih započinjat će od 8,00 sati.

16. 3. ISPOVIJED ZA SVE VJERNIKE:

Prva grupa: 15,00 sati

Druga grupa:17,00 sati

CVJETNICA – 20. ožujka

Cvjetnica je nedjelja muke Gospodnje kojom započinje Veliki tjedan. Kršćani se sjećaju Isusovog ulaska u Jeruzalem, mjesto njegove muke, smrti i uskrsnuća. Na svetoj Misi u 11,00 sati obavlja se blagoslov grančica.

U 18,00 SATI POČINJU OBREDI VELIKOG ČETVRTKA

Misa Večere Gospodnje

Veliki četvrtak u Velikom tjednu, posljednji dan korizme.

Toga dana navečer počinje Vazmeno trodnevlje (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo).

Klanjanje pred presvetim Sakramentom do 24,00 sata.

Prinijeti kasice Caritasa nakon mise.

Jedan dar na oltar: cvijet (ruža, karanfil i dr.)

U 18,00 SATI POČINJU OBREDI VELIKOG PETKA

Obredi Velikog petka podijeljeni su u tri dijela:

Prvi dio obreda: Služba riječi

Drugi dio obreda: Otkrivanje te potom klanjanje križu

Treći dio obreda: Sveta pričest

Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Klanjanje križu: ministranti donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se "Evo drvo Križa..." i odgovor zajednice "Dođite, poklonimo se!". Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno poljubiti križ.

Na Veliki petak darovi idu za Kristov grob u Svetoj Zemlji.

U 20,00 SATI POČINJU OBREDI VELIKE SUBOTE

Blagoslov ognja i paljenje Uskrsne svijeće;

Služba riječi; Blagoslov krsne vode i obnova krsnih obećanja;

Euharistijska služba; Blagoslov uskrsnog jela

SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Isus je Uskrsnuo! Živ je! On je pobjednik nad smrću i grijehom!

Uskrsnuće je ispunjenje Božjega nauma, njegova plana spasenja od početka stvaranja o čemu su svjedočili proroci i koji se kroz povijest razvijao posredstvom židovskog naroda.

Isusovim uskrsnućem sve je novo, preobraženo i zato je Uskrs eksplozija radosti, svjetlosti, mira ljubavi i slobode.

Najveća baština koju smo primili – osim vječnoga života po uskrsnuću – je mogućnost opraštanja grijeha. Isus je to ostavio Crkvi i svećenicima, ali i mi sami jedni drugima možemo i trebamo opraštati grijehe.

Prihvatimo danas Isusa uskrslog za našeg prijatelja na putu života. Otvorimo mu svoje srce i tako doživimo Uskrs srca, a to znaci živjeti u svjetlu Božjem, ne zadovoljiti se zemaljskim ićem i pićem, ne iscrpljivati se brigama za sutra.

Kršćanska dušo, danas na Uskrsni dan, budi čista, vjerna, pravedna, krotka i ponizna. Budi oduševljena za svaku kršćansku krepost i svoje misli i osjećaje upravi svome Ocu Nebeskom. Neka danas Isus uskrsne i u našim srcima kako bismo se sreli s Njime.

Don Jozo Ančić, župnik

POKOROM DO USKRSNE RADOSTI

Riječ neobična, pokora, riječ što škripi poput starih vrata i para nam uši. Ne volimo je čuti jer nas buni, buni našu nutrinu. Svjesni da trebamo nastojati činiti pokoru, mnogo toga se odreći, ali nemamo snage niti volje. Doista, u doba kao što je naše misao na pokoru izgleda nam veliki promašaj, u doba kad se udobnost smatra mudrošću, a herojstvo ludošću. Uživati život a ne ga iscrpljivati.

Globalizacija ekonomije i politike kao da je čovjeka onesposobilo za bilo kakvo djelo odricanja, pokore. Čovjek gubi svoju osobnost jer je priklješten raznim pritiscima, prijetnjama tako da mu se sve čini besmislenim, čudnim. Čovjek je sve više zarobljen od moćnika ovog svijeta koji na njemu vrši nasilje, na njegovoj savjesti, tako da sve više čovjek postaje bezličan, stroj. Plaši se prijetnje sankcijama i drugim nedaćama, a duhovno nije jak, da bi se mogao oduprijeti svim tim navalama koji ruše njegov identitet, njegovu osobnost. Zato se moramo okrenuti i pomoći čovjeku kako bi se što uspješnije odupro svim navalama koji ga žele učiniti ono što on nije i što ne želi biti. Za to je nužna duhovna terapija, pokora, odricanja, kako bi se što učinkovitije obranio od globalizacije koja uništava čovjekovu osobnost,

se odreći užitaka i onako sve brzo prolazi? Čovječe, znaj, tko nikad nije bolovao, ne cijeni zdravlje. religioznu i nacionalnu pripadnost.

Korizmeno vrijeme je značajno kako bi se duhovno osnažili i poziva nas na odricanja, pokoru, ljubav. Iskoristimo ovu priliku podlažući svoju volju Božjoj volji spremni na velika odricanja.

Unatoč svega trebamo priznati da je život u papučama dosadan, neslan, beskoristan, zatvoren. To nije život nego samo zijevanje. Život bez obaveza bez borbe je prazan, beskoristan i ugrožen, ugušen. S takvim životima je najlakše manipulirati. Nahrani i napij i možeš raditi od njih što hoćeš.

Za čovjeka današnjice čudno je govoriti o trpljenju, odricanju, pokori. Takav život on smatra apsurdnim, besmislenim. Zašto Tko nije živio siromašno ne zna cijeniti bogatstvo. Pokora je kao sol. Daje ukus našem svagdašnjem životu i čuva ga, čuva nas od pokvarenosti, od grijeha i da ne nasjedamo božanstvima ovoga svijeta. Čovjek pokore i odricanja je sposoban suprotstaviti se svim navalama koje ga žele odvojit od njega samoga, od vjere i nacije kojoj pripada. Nama vjernicima kršćanima daju primjer mučenici vjere. Oni su bili ljudi pokore, odricanja.

Njihova ljubav prema Bogu bila je jača od njihova života, Blaženi Alojzije Stepinac je bio čovjek pokore, odricanja, nepokolebljive vjere. Samo takav se mogao oduprijet prijetnjama komunističkog totalitarizma. Za njega je Bog, Crkva bili iznad svega. Osnažen molitvom pokorom, odricanjem njegova ljubav prema Bogu bila je jača od svih prijetnji i mučenja.

Čovječe, ne zaboravi da su tvoje strasti kao nestašna djeca, ako im udovoljavaš postaju tvoji tirani. Zato strasti treba držati pod uzdom. Koliko smo puta popustili strastima, užicima i tako povrijedili sebe i drugoga?

Dobro nam je poznato da se na mekom putu lako utoni. Meki put nije naša sigurnost stići do cilja. Na tvrdom putu se uspješno hoda. Zato nam je potrebna pokora, odricanje kao tvrdi put koji nam garantira siguran hod da ne utonemo kako bismo došli do svoga konačnog odredišta.

Isus reče onom mladiću iz evanđelja, "Ako hoćeš biti savršen idi prodaj svoje imanje i podijeli siromasima i slijedi me."(Mt 19,21), Savršenstvo je uvjetovano. Nije besplatno. Možemo ga postići jedino pokorom, odricanjem. Često odbijamo savršenstvo jer nismo spremni prihvatiti uvjet, poput onog mladića, čim je mladić čuo uvjet za savršenstvo okrenuo je Isusu leđa i otišao bez riječi, bez pozdrava.

Govorimo da se ne možemo odreći užitaka, alkohola, droge, seksa, brze vožnje i drugih poroka, koji nas ruše. Nismo svjesni da gubimo ono što je veliko, skupocjeno, vrijedno, a opredjeljujemo se za ono malo, kukavno koje nas gura u provaliju.

Kad god se opiremo pozivu savršenstva, ne odričemo se svoga malog svijeta i postajemo slični prosjaku koji je pozvan da napusti svoju kuću daščaru za udobni stan, lijenčini koji umire od žeđi kako ne bi morao hodati.

Nema uskrsnuća bez velikog petka. Treba prvo okusiti gorčinu križa i tek onda očekivati slatkoću uskrsnuća. Svi želimo biti radosni, veseli što je posve razumljivo. Doživjeti blagdan uskrsne radosti možemo samo tada ako budemo spremni na pokoru, na odricanje. To je onaj tvrdi put koji nas vodi do uskrsne radosti.

Don Jozo Ančić, župnik

U Grudama upriličena glazbeno – scenska predstava “Bitka za Vukovar”

Bila je to književna večer posvećena Vukovaru, borbi za slobodu Vukovara i Hrvatske. Svi koji su sudjelovali u ovom neobičnom i emocijama ispunjenom kulturnom događaju zaslužuju izvrsnu ocjenu, osobito to vrijedi za mali zbor “Nebeske ruže” iz župe Ledinac i članove HKUD „Tihaljina“.

Na sceni su ponosno istaknute i zastave Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Grude koje su nosili njihovi predstavnici. Sjajni kao i uvijek bili su članovi klape „Bratovština“ župe Gorica-Sovići koji su otpjevali nekoliko prigodnih pjesama.

Tekstove iz knjiga čitali su: Ivana Bošnjak, Marko Bošnjak, Nikola Ćorluka i Damir Plavšić.

Predstavljene su dvije knjige: ”58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” autora Damira Markuša i “Ne plači, moj dobri anđele” autora Damira Plavšića.

Prikazana je i video-projekcija ratnih zbivanja u Vukovaru kao i prigodna izložba ratnih fotografija, te je prikazan i video zapis autentičnih ratnih scena iz Vukovara.

Govoreći o svojoj knjizi Damir Markuš je na osobit način istaknuo potrebu osjećaja zajedništva koji nam je i danas potreban. Naglasio je kako nismo dovoljno svjesni značenja onoga što smo napravili u Domovinskom ratu, te se zahvalio svima koji su pomogli ostvariti ovu lijepu kulturnu večer. Potrebito je puno više podučavati o vrijednostima Domovinskog rata u našim školama kako bi se saznala prava istina. Isto tako, istaknuo je potrebu izdavanja novih knjiga o Domovinskom ratu kako nam se ne bi dogodilo da sve zaboravimo a ne bude zapisano.

Damir Plavšić, autor knjige „Ne plači, moj dobri anđele“ u svom kazivanju naglasio je kako svugdje po Hrvatskoj govori kako se svi trebamo ugledati na Hrvate iz Hercegovine i njegovati životne vrijednosti koje oni žive. Oni su dali tolike ljudske žrtve za Hrvatsku a ostali su jaki i ponosni.

Kada treba govoriti o žrtvi Vukovara onda bi najbolje bilo zašutjeti i ništa ne govoriti koliko je velika ta žrtva koja se ne da opisati riječima, rekao je na koncu večeri načelnik općine Grude Ljubo Grizelj. Pročitao je i imena poginulih vukovarskih branitelja koji su porijeklom iz Gruda, predvođenih generalom Blagom Zadrom, te se iskreno zahvalio autorima knjiga na njihovoj nesebičnoj žrtvi za Vukovar i Hrvatsku.

Organizatori ovog događaja bili su:

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Grude

Matica Hr

U tijeku je blagoslov kuća i obitelji

BLAGOSLOV OBITELJI

VIŠNJICA: 2. 1. subota (od Ivana Zadre do Dražena Kature)

VIŠNJICA: 4. 1. ponedjeljak (od Jadranka Palca do Bore Kature)

MEDOVIĆI: 5. 1. utorak

PODLEDINAC I P. VLAKA: 7. 1. četvrtak

LEDINAC: 8. 1. petak (od Stipe Alpeze do Ljube Vukoje )

LEDINAC: 9. 1. subota (od Marinka Alpeze do Ervina Leke)

POČETAK BLAGOSLOVA JE U 8,00 SATI

U našim je krajevima božićno vrijeme rezervirano za blagoslov obitelji i njihovih domova. Evo nekoliko stvari koje bi svi trebali znati o ovom lijepo običaju.

1. Naziv

Dok je nekada naglasak bio na blagoslovu kuće (prostora), današnji obrednik govori o “godišnjem blagoslovu obitelji o božićnim blagdanima u vlastitim domovima”. Ova promjena proizlazi iz želje da se izbjegne magijski prizvuk blagoslova i naglasi važnost povezanosti u vjeri svih članova obitelji i u prvi plan stavi njihovo zajedništvo i poziv na svetost života. Blagoslov samog prostora time naravno nije izostavljen, ali je stavljen u drugi plan.

2. Smisao

Blagoslov obitelji i njihovih domova kršćanski je čin u kojemu se moli i zaziva Božji blagoslov na sve članove obitelji kako bi kršćanski živjeli i svjedočili svoju vjeru. Po blagoslovnoj molitvi “zaziva se Božji blagoslov na članove koji će u tom prostoru dijeliti dobro i zlo, da mogu kršćanski živjeti, uzajamno se radovati u zajedničkoj radosti i jedni drugima biti potpora u žalosti.” Djelotvornost blagoslova ovisi o vjeri i otvorenosti svih članova Isusu Kristu koji uvijek poziva da svoj život provodimo u njegovu Duhu.

3. Kako se pripremiti za blagoslov?

Na prvome mjestu treba naglasiti kako je dobro da svi članovi obitelji budu na okupu i kao prava “Crkva u malom” zajedničkom molitvom posvjedoče i obnove svoju vjeru. Osim ove temeljne pretpostavke, dobro je spomenuti kako bi se na obiteljskom stolu trebali naći Sveto pismo (barem Novi zavjet), blagoslovljena voda, svijeća i raspelo.

4. Novčani dar

Vrijeme blagoslova vrlo često je i vrijeme rasprava i prijepora oko novca koji bi trebalo dati svećeniku. Nažalost, u današnjem svijetu u kojem je glavna vrijednost postao novac i blagoslov obitelji sve se češće veže uz novce, a gubi se njegov temeljni smisao. Također, dobro je prisjetiti se kako se novčani dar mjeri po veličini srca, a ne po broju nula na novčanici. Dakle, svatko daje onoliko koliko može.

Spomenimo kako je u mnogim župama običaj da se prigodom blagoslova daje dar za Crkvu (obvezni godišnji doprinos župljana) koji ide u župnu blagajnu iz koje se financira život i rad župe – naknada za župnika, različiti radovi, režije i drugi tekući troškovi. Ovaj dar nije uvjet za primanje blagoslova doma i obitelji. Blagoslov domova ne vrši se zbog novaca, niti da bi se skupio novac, nego se ta praksa ustalila s obzirom da je na taj način najlakše izvršiti svoju vjerničku obvezu doprinosa za svoju župnu crkvenu zajednicu (peta crkvena zapovijed). Oni koji imaju mogućnost doprinijeti potrebama župne crkvene zajednice, trebaju to učiniti u okviru svojih mogućnosti.

5. Što znače slova C+M+B?

Kao uspomenu na blagoslov svećenik svakoj obitelji daje prepoznatljivu naljepnicu na kojoj se, uz slikoviti simbol ili sliku, te godinu blagoslova, nalaze i tri slova: C + M + B. U nekim pak krajevima još uvijek postoji običaj da svećenik ili njegov pratitelj na nadvratniku kredom ispiše godinu blagoslova i spomenute inicijale. Koje je njihovo značenje?

Prema jednom tumačenju ova tri slova (u ‘našoj’ verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino! Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:

C = Christus

M = mansionem

B = benedicat

Ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!

Svakako, lijepi običaj ispisivanja slova ili lijepljenja naljepnice, znak je da je dotična obitelj primila božićni blagoslov.

POTPUNI OPROST U SVETOJ GODINI MILOSRĐA

Papa Franjo je u bazilici sv. Petra službeno najavio Svetu godinu milosrđa koja započinje na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8. prosinca i završava 20. studenoga 2016. na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja.

Neke od bitnih odrednica Godine milosrđa odnose se na oproštenje grijeha. Papa se nada da će “ispovjednici biti pravi znak Očeva milosrđa” i da će moći primati vjernike “poput oca u prispodobi o izgubljenom sinu”, dakle poput onoga koji “trči ususret svome sinu, iako je protratio svoja dobra.” Papa traži da se u biskupijama organiziraju “pučke misije” tako da misionari “budu navjestitelji radosti oprosta”. Prema papi, milosrđe je stožer na kojem počiva život Crkve, životni ideal i kriterij vjerodostojnosti za našu vjeru. On traži da se radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa kako bismo probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva. Godina milosrđa povoljan je trenutak da se promijeni život jer kako je Isus rekao sv. Faustini “Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem mome milosrđu.”

Osim Svetih vrata, tradicionalna su jubilejska obilježja hodočašća i oprost. Iz riznice duhovnih dobara Crkve u Jubileju posebno mjesto ima oprost koji se odnosi na vremenitu kaznu.

Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko svetosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.

Potpuni oprost vremenite kazne za grijehe može se odnositi na vlastite grijehe, ali i na duše pokojnih. Da bi se primio oprost, Crkva upozorava da je potrebno:

· ispovjediti se

· pričestiti se

· izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.

To mogu biti molitve: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo (ili drugi marijanski zazivi), Slava Ocu.

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

Pojasnimo još jednom Crkveni nauk o oprostima:

Svaki teški grijeh ima dvostruku posljedicu: raskida naše zajedništvo s Bogom i lišava nas vječnog života. Oproštenje od vječne kazne ostvaruje se oprostom od krivnje i obnovom zajedništva s Bogom po sakramentu ispovijedi. Pored vječne kazne postoji i ona koju nazivamo vremenitom kaznom od koje se vjernik treba očistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju nazvanom čistilištem.

Oprost je dakle otpuštenje vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već otpuštena po sakramentu ispovijedi.

Naglasimo kako ove dvije kazne nisu Božja osveta, već posljedica same naravi grijeha.

Oprost se dobiva po Crkvi koja se snagom vlasti „vezivanja i odrješivanja“ koju je primila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina otvarajući mu riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć kršćaninu, već ga potaknuti na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

Da bi netko bio u stanju dobiti oprost mora biti kršten, neizopćen i u stanju milosti nakon što je ispunio propisane uvjete za primanje oprosta, te imati iskrenu nakanu steći oprost i izvršiti naložena djela.

Oprost može biti djelomičan ili potpun.

Svaki vjernik može bilo djelomični bilo potpuni oprost dobiti za sebe ili namijeniti za pokojne.

Za primanje POTPUNOG OPROSTA koji se može dobiti jednom u danu nužna/-o je:

1. Sakramentalna ispovijed – može biti i do dva tjedna prije nego se želi primiti oprost.
2. Euharistijska pričest – na dan kada se želi primiti oprost.
3. Molitva na papinu nakanu – Oče naš, Vjerovanje i pobožan zaziv Blaženoj Djevici Mariji, na dan kada se želi primiti oprost.
4. Izvršiti djelo naznačeno za potpuni oprost – u ovom posebnom slučaju putem javnih sredstava sudjelovati u događanjima u Godini milosrđa.
5. Isključiti svaku naklonost grijehu, makar bio i lak.

Oprost je DJELOMIČAN ako nedostaje potpuno odricanje (5.), a ispunjeni su svi ostali uvjeti. Naravno, vrsta stečenog oprosta ostaje tajna poznata samo Bogu.

Vrata milosrđa. Na svetkovinu Bezgrješnoga začeća bit će otvorena Sveta vrata Vatikanske bazilike i postati Vrata milosrđa. Na Treću nedjelju Došašća, 13. prosinca, otvorit će se Sveta vrata Lateranske bazilike a potom i na drugim papinskim bazilikama. Papa je Franjo odredio da se u svim partikularnim Crkvama po svijetu, u katedralama i konkatedralama, svetištima i crkvama od posebne važnosti, otvore Vrata milosrđa, tako da se Jubilej može slaviti i na mjesnoj razini „kao vidljivi znak zajedništva cijele Crkve” (LM, br. 3). Tako bi svi oni koji kroz ta vrata uđu, mogli iskusiti ljubav Boga koji tješi, oprašta i nadu daje.

Za područje naših biskupija određujemo da se u dvjema Gospinim katedralama: Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje u Mostaru i Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju te u dvama biskupijskim svetištima: Presvetoga Srca Isusova u Studencima i Kraljice Mira na Hrasnu otvore Vrata milosrđa u župnim i samostanskim crkvama: Sv. Petra i Pavla u Mostaru, Sv. Ante na Humcu, Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, Sv. Mihovila arkanđela u Tomislavgradu - duvanjska župa i Sv. Ivana Krstitelja u Konjicu. Osobno ću, s Božjom pomoću, otvoriti Vrata milosrđa u katedrali u Mostaru, a kao osobne delegate da otvore Vrata i Godinu Božjega milosrđa u spomenutim crkvama imenujem:

don Željka Majića, generalnoga vikara, na Humcu;

fra Miljenka Šteku, provincijala, u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru;

don Antu Luburića, trebinjskoga dekana u Trebinju;

don Ivana Štironju, ravnatelja Papinskih misijskih djela, na Hrasnu;

don Ivu Šutala, humačkoga dekana, u Studencima;

fra Stipu Bišku, širokobriješkoga dekana, na Širokom Brijegu;

fra Vinka Kureviju, duvanjskoga dekana, u Tomislavgradu i

fra Vlatka Soldu, župnoga upravitelja, u Konjicu.

Pozivamo na što veće sudjelovanje, ne samo vjernika dotičnih župa, nego i susjednih te po mogućnosti, ako to pastoralno-liturgijske obveze dopuštaju, i okolnih svećenika.

U svim ostalim župama neka se na pučkim misama također molitveno otvori Godina milosrđa. Obred otvaranja u prilogu.

Posebni dani milosrđa u pojedinim župama i potpuni oprost. Pozivamo sve župnike da u povjerenim im župama u okviru pripreme i na sam dan župnih Titulara ili Patrona organiziraju devetnice, trodnevnice, duhovne obnove ili pučke misije, i to na takav način da ti pučki misionari budu navjestitelji radosti oproštenja. U našim biskupijama svi svećenici s ispovjednom jurisdikcijom imaju ovlast opraštanja grijeha abortusa. Papa je najavio kako će u pojedine biskupije poslati misionare milosrđa (LM, br. 18). To će biti svećenici s ovlastima da opraštaju kazne koje su pridržane Apostolskoj Stolici. O njihovu dolasku i mjestu djelovanja bit ćete naknadno obaviješteni, kada se ova ideja i na razini opće Crkve razradi i definira.

U prigodi slavlja Naslovnika crkve ili župe (Osobe Presvetoga Trojstva) ili Patrona župe (Sveci i Svetice Božje) moći će se zadobiti potpuni oprost, a u gore navedenim crkvama uvijek prigodom osobnih ili župnih hodočašća.

Staleške duhovne obnove, kateheze i propovijedi i karitativno djelovanje. Papina je izričita želja, gotovo vapaj: „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost! Neka do svih, i vjernika i onih koji su udaljeni od vjere, dopre balzam milosrđa kao znak Božjega kraljevstva već prisutna među nama!“ (LM, br. 5). Stoga neka župne zajednice – posebno njihovi voditelji i članovi – tijekom Godine Božjega milosrđa imaju snage i ljubavi suočiti se s cijelim nizom izazova u organiziranju duhovnih obnova, u katehezama i propovijedima, a posebno u karitativnom djelovanju. I jednako s obzirom na dublje ukorjenjenje u Božju riječ po jačoj pripravi za što plodnije slavlje svetih sakramenata inicijacije: krštenja, potvrde i Pričesti, sakramenta pomirenja i bolesničkoga pomazanja, sakramenta ženidbe i svetoga reda kao i pojačanjem karitativna djelovanja – i to ne samo u ublaživanju potreba i patnja mnogih oko nas, nego i u zauzimanju oko otklanjanja uzroka nepravdi, patnji, siromaštva i bolesti.

Neka naša župna i hodočasnička središta ožive milosrdnim činima duhovne obnove i konkretne evanđeoske ljubavi. Neka se uzdižu naše molitve za obitelji, posebno one pogođene životnim poteškoćama i stanjima, za nova duhovna zvanja, za mir i slogu u obitelji, u Crkvi i u društvenoj zajednici. Neka se nitko ne osjeti ostavljenim ili na periferiji, jer Kristovo milosno Lice želi se po nama očitovati svakomu. Jubilej milosrđa jest izvanredna prigoda i poziv da svi mi u Crkvi u praksi provodimo tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati, kao i duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti.

Korizma i „24 sata za Gospodina“. Svaka je korizma povlašteno vrijeme Božjega milosrđa. Korizmu u ovoj Jubilarnoj godini trebamo proživljavati i slaviti intenzivnije u molitvi i postu, u pokori i ljubavi. Papa poziva da se cijela Crkva ujedini u molitvi Dvadeset i četiri sata za Gospodina (LM, br. 17), koja će se, kako je planirano, održati u petak i subotu prije Četvrte korizmene nedjelje.

Već je ustaljena i svake hvale vrijedna praksa da župe Trebinjsko-mrkanske biskupije svake korizmene nedjelje, prema rasporedu, hodočaste na Hrasno. Pozivamo i ostale vjernike iz naših župa da im se pridruže.

Hodočašća. U Godini vjere organizirali smo veliko biskupijsko hodočašće na grobove Apostolskih prvaka u Rim. Stoga u ovoj Godini ne planiramo takvo biskupijsko hodočašće. Trenutačne političke i sigurnosne prilike ne savjetuju hodočašće u Svetu Zemlju. Svakoj župnoj zajednici i dekanatu ostavlja se na slobodnu procjenu i sukladno mogućnosti da organiziraju hodočašća u spomenuta mjesta ili druga svetišta. A pozivamo sve župnike da organiziraju hodočašća u katedrale te u naznačene crkve i biskupijska svetišta. Kao znak našega crkvenog zajedništva neka župe Mostarsko-duvanjske biskupije organiziraju hodočašća u mostarsku stolnicu, posebno za biskupijski patron sv. Josipa i naslov Gospine katedrale – Mariju Majku Crkve, a župe Trebinjsko-mrkanske biskupije za slavlje Rođenja Blažene Djevice Marije i sv. Mihovila, zaštitnika Trebinjske biskupije.

Bog, bogat milosrđem, po zagovoru Blažene Djevice Marije - Majke milosrđa, udijelio vam milost da u ovoj Svetoj godini ponovno otkrijete radost Božje milosrdne ljubavi.

Ratko Perić, biskup

Himan Jubileja milosrđa

Tekst: Eugenio Costa, SJ

Prijevod: mons. Ivan Šaško

Misericordes sicut Pater! Misericordes sicut Pater!¹

Milosrdni kao Otac! Milosrdni kao Otac!

1. Hvalu dajmo Ocu, jer je dobar,

jer je vječno milosrđe njegovo

(in aeternum misericordia eius).²

Stvorio je svijet mudrošću svojom,